Ubrzano živimo, stalno smo dostupni, a unutra smo sve češće umorni. Tjeskoba koja se ne vidi na van, ali se u prsima osjeća iznimno snažno, postaje dio svakodnevice sve većeg broja ljudi. U vremenu u kojem se živi brzo, glasno i pod konstantnim pritiskom uspjeha i dokazivanja, osjećaj tjeskobe više nije rijetkost, nego tiha epidemija modernog društva.
I dok mnogi o problemima s mentalnim zdravljem i dalje govore tiho ili ih skrivaju od okoline, sve je više onih koji o svojim iskustvima progovaraju javno i bez zadrške.
Tena Sakar Vukić: “Sastanak je prošao super, a mene je ulovila paraliza u glavi”
Poznata kreatorica sadržaja Tena Sakar Vukić već godinama otvoreno i hrabro progovara o vlastitom mentalnom zdravlju. Prvi susret s mentalnim bolestima imala je još 2006. godine zbog velikih promjena raspoloženja, nakon čega joj je dijagnosticiran bipolarni poremećaj. No, prije nekoliko godina, njezinu je svakodnevicu opasno zakomplicirala i anksioznost, koja je prvenstveno bila vezana uz posao.
Tena je slikovito opisala kako izgleda trenutak kada te anksioznost potpuno obuzme bez ikakvog očitog, stvarnog razloga:
“Jednom sam izašla s jednog poslovnog sastanka, sve je bilo u potpunom redu, ja sam bila stabilno. Odjednom se javio osjećaj – nije dobro, neće biti dobro. Ne samo vezano za taj sastanak, nego općenito. Uhvatila me paraliza u glavi. Morala sam pješačiti dva kilometra do idućeg panela s mladima i usput sam samo vrtila one najcrnije misli u glavi, hvatali su me simptomi nalik na PTSP. Ponavljala sam si: ‘Ja moram disat, ja moram disat, ja moram disat’. To je trajalo nekih pola sata i prošlo je. To je pravi primjer anksioznosti koja se kasnije ponavljala oko posla, kada dođeš do faze da ne možeš sjediti i odgovoriti na običan mail jer ti je blokada u glavi”, iskrena je Tena.
View this post on Instagram
Stručnjaci složni: Hrvati su sve tjeskobniji, a društvene mreže stvaraju opasan pritisak
Anksioznost je zapravo reakcija našeg tijela na percipiranu opasnost, neizvjesnost i stres, objašnjava kognitivno-bihevioralna terapeutkinja Jelena Ćubelić. To je stanje u kojem je osoba pod ogromnim strahom, što se manifestira kroz negativne misli, ali i stvarne, vrlo neugodne fizičke smetnje.
“Najčešće fizičke manifestacije su lupanje srca, preznojavanje, bol u trbuhu, problemi s probavom, nesanica i poremećaji sna. Također se javlja osjećaj gušenja i stiskanja u prsima. Kaže se da anksioznost uvijek udara na najslabiju točku u našem tijelu”, ističe Ćubelić.
Predsjednik udruge Životna linija, Tin Pongrac, naglašava kako su brojke u stalnom porastu, osobito nakon globalne krize s koronavirusom:
“Sva istraživanja su pokazala da većina hrvatskih građana nakon epidemije covida ima povećanu anksioznost i depresivnost. Društvene mreže u tome igraju golemu ulogu jer izrazito povećavaju socijalnu anksioznost. Ljudi se stalno uspoređuju s drugima, a ono što vide na ekranima nimalo nije ogledalo nečije prave vrijednosti. Nameće se lažni ‘self’ i standardi koje osjetljivije osobe ne mogu zadovoljiti, zbog čega se počinju osjećati potpuno neadekvatno”, upozorava Pongrac.
Kako si pomoći? Izlaz i rješenje postoje
Iako se u trenucima napada čini da izlaza nema, stručnjaci naglašavaju da se anksioznost uspješno drži pod kontrolom. Terapeutkinja Jelena Ćubelić ističe da se uvijek djeluje u dva ključna smjera:
-
Briga o tijelu (Baza): Fizička aktivnost i pokret, kvalitetan san, pravilna prehrana i unošenje dovoljno tekućine.
-
Promjena načina razmišljanja: Budući da anksioznost dolazi kao posljedica naših misli, identifikacijom tih negativnih obrazaca i učenjem korisnijeg načina razmišljanja, simptomi tjeskobe znatno padaju.
Tin Pongrac dodaje kako je apsolutno najbolji put psihoterapija (bilo kroz individualni ili grupni pristup) jer u trenutku kada čovjek terapeutu verbalizira sve ono što ga muči i prenese svoje emocije, one automatski gube svoju razarajuću snagu.
“Isplati se boriti za svoj život”
Za kraj, Tena Sakar Vukić poslala je snažnu i ohrabrujuću poruku svima onima koji se u ovom trenutku potajno lome i pate unutar svoja četiri zida:
“Osobama koje imaju mentalne, emotivne ili psihičke poremećaje želim poručiti da nisu sami. Možda nemate oko sebe nekoga tko vas razumije, ali ima jako puno ljudi koji pate jednako na svoj način kao i vi. Pomoć postoji. Sustav je prenatrpan i preopterećen, nekad je teško doći do reda, ali isplati se boriti za svoj život! Pa makar to značilo da morate nazvati deset brojeva telefona, otići na policiju i prijaviti zlostavljača, reći majci i ocu neke stvari u lice, prekinuti loše veze, blokirati nekoga ili odraditi 101 sat psihoterapije. Isplati se, morate to napraviti za sebe jer će vam stvarno pomoći. Život na kraju bude okej, sve na kraju prođe.”
Tražiti pomoć i progovoriti o problemu nije znak slabosti – to je prvi, najvažniji i najhrabriji korak prema mirnom, sigurnom i ispunjenom životu.
Cijelu veliku reportažu o anksioznosti, ispovijesti i detaljne savjete stručnjaka pogledajte u video prilogu Olivera Gadže.
