Priča Dugorešanke Josipe Urem inspiracija je mnogima. Ova samohrana majka čak se tri puta suočila s karcinomom – i svaki put izašla kao pobjednica. Usred teške borbe i kemoterapija odlučila je promijeniti život iz temelja pa je krenula trenirati fitness, a ubrzo ostvarila i svoj veliki san te postala fitness trenerica. Danas svoju snagu i iskustvo koristi kako bi bila podrška drugim ženama koje prolaze kroz teške životne trenutke.
Kada sam saznala da imam rak bilo mi je 40 godina. Nije lako kad se čovjek suoči s tom dijagnozom jer onda se tu postavi tisuću pitanja.
Strepnja i neizvjesnost nakon dijagnoze raka bubrega i mjehura Josipi su preko noći promijenile život. Zdravlje ju je do tada služilo, a simptome bolesti pripisivala je stresu zbog posla u uslužnim djelatnostima. “Taj trenutak kad mi je doktor rekao da moramo odmah otići na operaciju kroz dan-dva da vide u kojem je to stadiju, jer bubreg više nije radio, da vide da li moraju vadi cijeli bubreg, cijeli mjehur, taj trenutak mi je bio u principu na jedan od najtežih”, objasnila je. Nakon prvotnog šoka, gubitka lijevog bubrega i dijela mjehura, Josipi je samo u glavi bilo kako nastaviti dalje sa životom.
Nisam htjela se dovoditi u situaciju da bih padala u nekakve, ajmo reći, ne depresije, nego – razmišljala sam o tome kao da je to nekakav zadatak koji ja moram riješiti i čim su oni to iz mene sve izvadili da je to sve dobro i da je ta terapija je jedan korak bliže mom izliječenju.
Samohrana majka puna hrabrosti
Paralelno s kemoterapijom koja je prvotno za nju bila izuzetno teška, hrabra Dugorešanka donijela je odluku o početku vježbanja. Kao samohranoj majci kćeri koja tek kreće na fakultet, u glavi joj je bilo kako nastaviti dalje i osigurati egizistenciju.
Imala sam dijete koja treba mamu, koja treba nekog ko će ju financirati. Jednostavno sam pomislila da nije to kraj, nije gotovo, ne može bitigotovo. Jednostavno sam vjerovala u to svoje izlječenje i jednostavno sam to prihvatila kao dio tog procesa koji ja moram proći. Nisam si dozvolila klonuti duhom jer nisam smjela.
Na putu prema ozdravljenju, život je Josipu stavio pred nove izazove. Ostala je bez posla, a zdravstveni problemi nastavili su se nizati. Zbog mioma je izgubila maternicu, a zatim su stigle vijesti koje nije željela čuti. “Pune tri godine karcinoma debelog crijeva. Treći stadij, hitna operacija u 12. mjesecu. I u principu baš sam razmišljala o Eli. Zašto ona mora sad ponovo to prolaziti sa mnom? Jer puno mi je pomagala i bila mi je podrška cijelo vrijeme”, prisjetila se.
No, Josipina kći vidjela je da s njezinom majkom nešto nije bilo u redu. “To nije bila ta osoba. Prošlo je nekih par mjeseci i nakon tih par mjeseci je došla i posjela me za stol i rekla je da radi se o tome i tome. Idete u srednju školu, trebate krenuti na fakultet. Nije vam svejedno. Isto prođe sto pitanja kroz glavu. Kako ćemo sad reagirati na to? Da li ću moći biti uz nju? Neću moći biti uz nju? Dosta teško mi je palo”, istaknula je.
Ostvarila je svoje snove
Ipak, niti jedan karcinom ni dijagnoza ili životna nedaća nisu pokolebali Josipu da ostvari svoje snove. Vježbajući, počela je razmišljati kako bi voljela postati fitness trenerica.
Taj jedan mentor iz Zagreba, Tomislav Dolušić, on je objavio da je otvorio fitness učilište koje se zove Ostvari san. I mene je nekako taj naziv potaknuo da ja sebi pomislim pa možda bi sad bilo vrijeme da ja ostvarim svoj san. On je tu negdje bio, ali očito ja nisam na glas pričala jer sam mislila da ja to ne mogu, kao prvo financijski – jer sam i za vrijeme tih bolovanja silnih bila i bez posla.
Neposredno prije otvorenja fitness studija, novi liječnički pregled potvrdio je povratak raka bubrega i mjehura i to devet godina nakon prve dijagnoze. Hrabra Josipa ponovno ga je pobijedila, a danas živi život kakav je ispunjava. Unatoč 90-postotnom invaliditetu, vježba,
planinari, trči, a kada vodi grupne treninge velika je podrška drugima.
“Josipa je kao trenerica dosta energična, jako je zabavna, ali i treninzi su prilično naporni neki put. Treba kondicije imati, ali zato je ona tu da nas uputi kako najbolje raditi i kako napraviti nešto najbolje od sebe”, rekla je jedna od polaznica njezinih treninga Dijana Boljar. “Josipa je inspiracija za sve nas. Ona je maksimum za sve nas. Potiče nas, bodri i svi želimo biti kao Josipa”, dodala je Tomislava Kovačić.
Hrabra, neustrašiva, borbena. Bacila je životu rukavicu u lice. Inspiracija je svima koji prolaze kroz svoje životne probleme.
Mislim da me to ništa ne spriječava u životu. Da radim ono što volim. A volim trenirati. Prvenstveno da moraju vjerovati. Moraju naći nešto za što će se držati. Svi smo mi različiti. Sve dijagnoze mogu biti. Naziv je isti, ali svi smo različiti. Kod svakog je
drugačije.
“Jednostavno, reklo bi se, i ja kada znam reći za nju, da je navijena kao na baterije. Jednostavno, ne zna više gdje bi sa energijom i ponekad razmišljam, pa i ja ju ne mogu toliko popratiti koliko je energije ima, a mlađa sam od nje. Tako da, baš sam ponosna na nju”, istaknula je Josipina kći.
A Josipa zaključuje da doista samo treba biti pozitivan. ” Svi viču budi pozitivan, budi pozitivan. Inače mi je to dojadilo govoriti budi pozitivan. Kad dođeš u tu situaciju, nije to tako jednostavno biti pozitivan. Ali nekako da probaju naći snagu u sebi. Mi nismo ni svjesni koliko mi snage imamo u sebi. Koliko mi možemo toga izvući iz sebe. Jedino na taj način, uz sve ostalo, ja vjerujem da možemo doći do dobrih stvari”, istaknula je.
Cijeli intervju pogledajte u prilogu Sanje Čeliković:
