Danas je Majčin dan, dan koji miriše na božure, kavu skuhanu s ljubavlju i uspomene koje čuvamo duboko u sebi. Iako nam se ponekad čini da je ovo samo još jedan datum u kalendaru, priča o njegovom nastanku zapravo je priča o snažnim ženama koje su željele mir i priznanje za sav onaj nevidljivi trud koji majke svakodnevno ulažu.
Kako je sve počelo?
Moderna povijest ovog dana vodi nas u SAD, krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Sve je krenulo od Ann Reeves Jarvis, koja je organizirala “Klubove majčinskih radnih zajednica” kako bi educirala žene o njezi djece, ali prava pokretačka snaga bila je njezina kći, Anna Jarvis.
Nakon majčine smrti 1905. godine, Anna je odlučila posvetiti život tome da Majčin dan postane službeni blagdan. Željela je da to bude dan kada ćemo se sjetiti žrtve koju majke podnose za svoju djecu. Godine 1914., američki predsjednik Woodrow Wilson službeno je proglasio drugu nedjelju u svibnju Majčinim danom. Zanimljivo je da je Anna Jarvis kasnije postala ogorčena komercijalizacijom blagdana, tvrdeći da je smisao u emociji i pismu pisanom rukom, a ne u skupim poklonima.
Zašto nam ponekad “idu na živce”?
Budimo iskreni, majke su jedina bića koja nas mogu izbaciti iz takta brže od ikoga. To su oni pozivi: “Jesi li jeo?”, “Obuci potkošulju”, “Javi se kad stigneš” ili ono vječno preispitivanje naših životnih odluka koje nam ponekad zvuči kao kritika.
Idu nam na živce jer su jedine koje vide kroz naše maske. Idu nam na živce jer nas podsjećaju na naše slabosti, ali to čine samo zato što su one te koje su nas skupljale kad bismo se raspali. Ta “naporna” briga zapravo je jedini mehanizam koji one poznaju kako bi nas zaštitile od svijeta, čak i kad smo odavno odrasli ljudi.
Ljubav koja nema zamjenu
Postoji razlog zašto kažemo da je samo jedna mama. To je jedina ljubav na ovom planetu koja ne traži protuuslugu. Ona ne traži kamate, ne postavlja uvjete i ne nestaje kad postane teško.
Mama je ona koja pamti tvoj prvi plač, tvoju prvu peticu, ali i tvoj prvo slomljeno srce. Ona je ona koja bi, da može, na svoja leđa preuzela svaku tvoju bol, samo da ti možeš hodati uzdignute glave. Njezine su ruke jedino mjesto na svijetu gdje se, bez obzira na to koliko godina imali, možemo ponovno osjećati kao djeca – sigurni, voljeni i zaštićeni.
Danas, ako možete, nazovite je. Zagrlite je. Oprostite joj ono sitno “zanovijetanje” jer iza svakog od njih stoji strah da vam se nešto ne dogodi i želja da budete sretni. Jer na kraju dana, kad se ugase sva svjetla i utihnu svi glasovi, njezina ljubav ostaje jedina konstanta koja nas drži na okupu.
Sretan Majčin dan svim mamama, bakama i onima koje nas čuvaju s nekih ljepših mjesta!
