Nakon zahtjevne visinske rotacije na Mount Everestu, naš poznati chef i međimurski alpinist Bogdan Matija ponovno se nalazi u baznom kampu gdje skuplja snagu za ono najvažnije završni pokušaj uspona na najviši vrh svijeta.
“Tijelo je aklimatizirano, plan je složen, ali na Everestu ništa nije sigurno. Čeka se pravi trenutak i dovoljno dobar vremenski prozor za napad na vrh. Uspon je započeo tijekom noći, kroz zloglasni Khumbu Icefall, jedan od najopasnijih dijelova cijele rute. Penjanje po mraku ondje nije stvar romantike nego sigurnosti. Hladnoća drži led čvršćim, a svaki prolazak kroz labirint ledenih tornjeva i pukotina tada nosi nešto manji rizik.” rekao je Matija
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Drugo lice planine
Neposredno ispred ekspedicije odlomio se golemi komad leda i bilo je stradalih. Krv na snijegu već na početku rotacije bila je bolan podsjetnik koliko Everest ne oprašta pogreške i koliko se granica između života i tragedije tamo briše u sekundi. Jer planina u sekundi pokaže svoju drugu stranu.
“Prva noć u kampu 1 prošla je mirno, ali pravi test tek je slijedio. Ujutro su krenuli prema kampu 2 kroz Western Cwm, dio planine poznat po fascinantnim prizorima, ali i ekstremnim vremenskim uvjetima. Ono što je trebalo biti lakši dan pretvorilo se u iscrpljujuću borbu s vjetrom.Vjetar je bio toliko snažan da su nakon svakih nekoliko koraka morali stati i čekati da se barem malo smiri. Tri sata takvog napredovanja potpuno su iscrpila ekipu. Do kampa 2 stigli su na rubu snage, gdje ih je tijekom noći dočekala oluja.Sljedećeg dana pokušali su otići što bliže kampu 3, no ruta prema vrhu još nije bila postavljena pa su se morali vratiti i ponovno prespavati u kampu 2. Već u tri ujutro krenuli su natrag prema baznom kampu, gdje sada slijedi nekoliko dana odmora i oporavka.” ispričao je Matija.
Iako fizički spreman, Matija ističe kako Everest nikada ne dopušta potpuni osjećaj sigurnosti. Finalni uspon ono je zbog čega su svi mjeseci priprema i odricanja uopće imali smisla, ali upravo je taj dio i najopasniji.
Plan predviđa još otprilike tjedan dana odmora u baznom kampu. Nakon informacije da je ruta do vrha otvorena, ekspedicija će ponovno krenuti prema kampu 2. Zatim slijedi uspon do kampa 3, noćenje u zoni smrti, odlazak do South Cola i nekoliko sati odmora prije završnog napada na vrh.
Taj završni dio traje gotovo 24 sata bez pravog predaha. Penjanje na visini gdje ljudsko tijelo polako prestaje funkcionirati traži apsolutnu koncentraciju jer svaka pogreška može biti posljednja.
Unatoč svemu, od straha ne bježi niti ga skriva. Kaže da nije siguran može li uspjeti, ali jedno zna, dat će apsolutno sve od sebe.
Ako uspije, bit će to povijesni trenutak za Čakovec i Međimurje. A ako ne uspije, kako sam kaže, barem će znati da je pokušao i ostavio srce na planini.
