Švedska godinama slovi kao jedan od najnaprednijih i najdigitaliziranijih obrazovnih sustava u Europi. Krajem 2000-ih i početkom 2010-ih škole su masovno uvodile laptope, a kasnije i tablete, s ciljem modernizacije nastave, lakšeg pristupa informacijama i pripreme učenika za digitalno tržište rada.
Do 2015. većina učenika imala je vlastite uređaje, a 2019. digitalni alati postali su obavezni i u predškolskom obrazovanju.
No, danas Švedska mijenja smjer. Vlada sve snažnije zagovara povratak tradicionalnim metodama učenja, papirnatim udžbenicima, pisanju rukom i klasičnim školskim materijalima. Sve to u pokušaju da zaustavi pad pismenosti među učenicima.
U jednoj srednjoj školi u Nacki, blizu Stockholma, taj zaokret već je vidljiv u praksi. Učenici sve češće rade iz udžbenika i koriste papir, dok se digitalne platforme rjeđe primjenjuju. Nastavnicima je čak preporučeno da printaju materijale za nastavu.
Povratak knjizi i olovci
Nova vlada, koja je na vlast došla 2022. godine, postupno preispituje utjecaj intenzivne digitalizacije. Službeni smjer reforme nazvan je “od ekrana do korica”, a cilj je smanjiti upotrebu digitalnih uređaja, posebno kod mlađe djece.
Od prošle godine predškolske ustanove više nemaju obavezu korištenja digitalnih alata, a najavljuje se i zabrana mobilnih telefona u školama. Istovremeno, država ulaže značajna sredstva u tiskane udžbenike, a novi nastavni plan temeljen na knjigama očekuje se do 2028. godine.
Prema obrazovnim vlastima, čitanje iz knjiga i pisanje rukom doprinosi boljoj koncentraciji, dubljem razumijevanju gradiva i jačanju osnovnih kognitivnih vještina.
Pad rezultata i zabrinutost stručnjaka
A zašto dolazi do promjene obrazovne politike? Svemu je razlog pad rezultata Švedske na PISA testovima, koji testiraju matematiku, prirodne znanosti i čitanje s razumijevanjem.
Dio stručnjaka smatra da je problem u prekomjernoj i nestrukturiranoj upotrebi tehnologije u učionici, koja često dovodi do ometanja i slabije pažnje učenika.
“Najviše zato što se mozak ne aktivira jednako kao kod pisanja rukom. To je proces stvaranja dijete razmišlja, planira i kontrolira ono što piše, za razliku od pretraživanja gotovih informacija”, ističe psihologinja Martina Kvarantan Šmitran.
Dodaje i da digitalni alati mogu smanjiti interakciju s učiteljima, koji su ključni prijenosnici znanja i podrške u razvoju.
Podijeljena mišljenja
I dok jedni pozdravljaju povratak knjigama i sporijem učenju, drugi upozoravaju da bi smanjenje digitalnog obrazovanja moglo stvoriti generaciju slabije pripremljenu za tržište rada.
Tehnološki sektor posebno naglašava da su digitalne vještine danas nužne, a ne dodatne, te da će većina budućih poslova zahtijevati osnovno poznavanje tehnologije.
Učenici su također podijeljeni. Dok jedni smatraju da ih ekrani ometaju i otežavaju koncentraciju, drugi ističu da su digitalni alati neizostavan dio modernog obrazovanja.
Švedska tako danas balansira između dva mišljenja – jednog koje vjeruje u povratak temeljnim metodama učenja i drugog koje upozorava da budućnost ne može bez digitalnih vještina.
