Danas je 22. travnja, Dan planeta Zemlje. No, dok čitate ove retke, negdje u oceanu upravo završava još jedan kamion plastike, a temperatura oceana doseže razine koje znanstvenike ostavljaju bez teksta. Ovo više nije ekološka teorija – ovo je stvarnost koju osjećamo na vlastitoj koži, u vlastitim dvorištima i kroz oluje koje nam ruše krovove nad glavom.

Sedamdeset godina devastacije: Što nam je poručio Attenborough?
Ako niste pogledali potresni dokumentarac sir Davida Attenborougha, A Life on Our Planet, vrijeme je da to učinite. Ovo jenjegov najpotresniji dokumentarac koji bi svi trebali gledati nekoliko puta kako bi osvijestili svoje postupke. U njemu ovaj legendarni prirodoslovac svjedoči o jezivom padu bioraznolikosti. U posljednjih 70 godina, ljudska populacija se utrostručila, dok je divljina prepolovljena. Ono što je nekada bio netaknuti svijet, postalo je naše smetlište. Attenborough ne samo da upozorava, on tuguje nad onim što smo izgubili u samo jednom ljudskom vijeku.
Hrvatska na prvoj crti klimatskog udara
Zabluda je da se klimatske promjene događaju „tamo nekome“ na dalekim otocima. Hrvatska posljednjih godina trpi udarce koje nismo mogli ni zamisliti. Sjetite se razornih oluja koje su protutnjale Zagrebom i Slavonijom, vjetrova koji čupaju stoljetna stabla i tuče koja uništava sve pred sobom u nekoliko minuta. Naša ljeta postaju nepodnošljivi toplinski valovi, a naše zime gube svoj smisao. Priroda nam šalje račun, a kamate su krvlju i imovinom plaćene.

Plastika: Gušimo se u vlastitom otpadu
Oceani su postali juha od plastike. Prema najnovijim statistikama, ako nastavimo ovim tempom, do 2050. godine u morima će biti više plastike nego riba. Svake minute u ocean završi količina plastike jednaka jednom punom kamionu za smeće. Te čestice ne ostaju tamo one se vraćaju kroz hranu koju jedemo i vodu koju pijemo. Mi doslovno jedemo vlastiti otpad.

Ima li nade ili je „kraj igre“ blizu?
Nastavimo li ovim tempom, prognoze su mračne. Klimatske promjene nisu proces koji se može „ugasiti“ preko noći. Dosegnuli smo točke preokreta (tipping points) nakon kojih povratka nema. Ipak, znanstvenici kažu da nada postoji, ali ona ne leži u recikliranju jedne plastične boce tjedno. Nada leži u radikalnoj promjeni sustava, prestanku spaljivanja fosilnih goriva i masovnom pošumljavanju planeta.
Zemlja će preživjeti. Ona je preživjela udare meteora i ledena doba. Pitanje koje si danas moramo postaviti nije „kako spasiti Zemlju“, nego „kako spasiti čovječanstvo od samog sebe“. Sat otkucava, a kazaljke su opasno blizu ponoći.