Danas se u srcu Zagreba, na Cvjetnom trgu, vijore crveni tulipani. Oni nisu samo ukras, već simbol nade i ustrajnosti za više od 17.500 naših sugrađana koji žive s Parkinsonovom bolešću. Šesnaestu godinu zaredom, udruga „Parkinson i mi“ okuplja oboljele, obitelji i stručnjake kako bi podsjetili javnost da iza svake dijagnoze stoji osoba koja zaslužuje kvalitetan život i dostojanstvo.
Parkinsonova bolest trenutno je najbrže rastuća neurološka bolest na svijetu. Broj oboljelih udvostručio se u posljednjih 25 godina, a procjenjuje se da s ovim izazovom živi više od 10 milijuna ljudi diljem planeta.

“Premostimo jaz”: Više od lijekova, potrebna je ljudskost
Ovogodišnja europska kampanja nosi snažnu poruku: „Premostimo jaz u skrbi“. Stručnjaci upozoravaju da medicina nije samo recept za lijek. Oboljelima je potreban sustav koji ih razumije – od dostupnih informacija odmah nakon dijagnoze do medicinskih sestara koje su posebno educirane za rad s ovom bolešću.
Na Cvjetnom trgu danas se mogao pronaći i poseban „mentalni kutak“. Psiholozi su pružali prijeko potrebnu podršku, dok su fizioterapeuti kroz ples i vježbe pokazali da fizička aktivnost može biti moćno oružje protiv ukočenosti i gubitka ravnoteže. Poruka je jasna: ostanite aktivni, ostanite povezani, ostanite svoji.

Bolest koja ne bira: Od povijesti do svakodnevice
Sve je počelo još 1817. godine kada je dr. James Parkinson opisao „esej o drhtajućoj paralizi“. Danas znamo da je uzrok smanjeno lučenje dopamina u mozgu, što izravno utječe na svaki pokret, govor, pa čak i mimiku lica. Iako se najčešće javlja u starijoj dobi, Parkinsonova bolest ne bira i sve češće pogađa mlađe osobe.
Osim tremora (drhtanja) i ukočenosti, oboljeli se često bore s „nevidljivim“ neprijateljima – depresijom, anksioznošću i nesanicom.
Stop stigmatizaciji: Razumijevanje umjesto osude
Ono što oboljele često boli više od same bolesti je nerazumijevanje okoline. Stigmatizacija na radnom mjestu i čudni pogledi na ulici stvaraju izolaciju. Zato je ovaj dan prilika da naučimo prepoznati simptome i pružiti ruku podrške, umjesto osude.
Iako specifičan lijek koji bi potpuno zaustavio bolest još ne postoji, suvremene terapije i rehabilitacija mogu značajno poboljšati svakodnevicu. Danas, uz tulipane i ples, pokazujemo da Parkinson ne smije i ne može ugasiti volju za životom.