Postoje ljudi koji su veći od života, oni čiji glas nije samo melodija, nego utjeha, dom i zajednička uspomena cijelog Balkana. Baš takav je bio Halid Bešlić. Danas se navršava šest mjeseci otkako je glazbeni svijet utihnuo, a regija ostala bez svog najdražeg suputnika kroz sretne i tužne noći.
Svi se još sjećamo tog 13. listopada prošle godine, kada je Sarajevo postalo tijesno za sve koji su mu željeli reći posljednje zbogom. Više od 50.000 ljudi, rijeka suza i tišina koja je parala nebo, bio je to ispraćaj kakav zaslužuje samo čovjek koji je svakome bio prijatelj, a ničiji neprijatelj.
Pismo koje slama srce: “Svaki dan očekujem tvoj poziv”
I dok publika širom svijeta i dalje pali svijeće uz “Romaniju” i “Miljacku”, najteža tišina stanuje u domu obitelji Bešlić. Njegov sin Dino, koji je ocu bio desna ruka i najveći ponos, podijelio je poruku koja je u trenu raznježila tisuće ljudi.
“Tata, danas je šest mjeseci kako si se preselio na drugi svijet, a nadam se bolji od ovog. Znaj da nam fališ puno. Svaki dan fališ sve više. Nedostaješ nam puno, bogami. Znaš, svaki dan očekujem da me nazoveš i pitaš samo ‘džesi’. Volim te, tvoj Dino”, napisao je sin legende, podsjećajući nas na onu jednostavnu, ljudsku stranu velikog umjetnika.
Taj kratki, prepoznatljivi Halidov pozdrav “džesi” bio je simbol njegove neposrednosti. Bio je to pozdrav čovjeka koji je unatoč planetarnoj slavi ostao onaj isti dječak s Romanije, spreman saslušati, zagrliti i pomoći.
Legenda koja ne blijedi
Iako je prošlo pola godine, uspomene na Halida blijede, on nije bio samo estradni vrhunac, on je bio stup svoje obitelji i moralni kompas mnogim kolegama. Danas njegove pjesme ne zvuče isto, u njima se osjeti neka nova sjetu, ali i ponos što smo živjeli u eri čovjeka koji je znao pjevati o boli tako da nas ona manje boli.
Halid Bešlić možda je preselio svoj glas na neki bolji svijet, ali dok god se u kafanama pjeva uz njegove stihove i dok god sin Dino u tišini čeka onaj poznati poziv, Halid će biti tu.
