Nogometni put Darija Šimića oduvijek je bio borba protiv predrasuda. Od braniča Dinama koji je, prema vlastitom priznanju, stigao do vrha bez „pravog talenta“, do statusa hrvatskog „kralja vode“ i vlasnika 22 bara, Šimić je dokazao da se radom i instinktom može pobijediti sustav. Ipak, dok se svijet divi njegovim trofejima iz Lige prvaka, Dario priznaje da su mu najvažnije pobjede one unutar obitelji, a najveći učitelj mu je desetogodišnji sin David. Intervju s jednim od naših najtofejnijih nogometaša objavila je Gazzeta dello Sport.
Tajna iz 1996. godine: Obitelj je zaustavila transfer u Juventus
Malo tko zna da je Šimićeva karijera mogla izgledati potpuno drugačije. Godinama prije nego što je postao ikona milanskih giganata, Dario je sjedio u uredu s moćnom „Trijadom“ Juventusa – Moggijem, Giraudom i Bettegom. Ugovor je bio na stolu, no obitelj je presudila. Bilo je to ratno vrijeme, Dario je imao tek 20 godina i odlučeno je da ostane kod kuće. Tek nakon mitskog Svjetskog prvenstva 1998., kada je Hrvatska „preko noći“ postala globalni fenomen, Šimić seli u Italiju.

Od šoka na San Siru do „špijuniranja“ Pippa Inzaghija
Njegov dolazak u Inter u siječnju 1999. bio je ostvarenje sna, ali i brutalno buđenje. Prvi izlazak na San Siro protiv Venezije zamalo je završio debaklom – nakon samo 20 minuta zakasnio je na loptu Maniera i primio gol. „Ako je svaka pogreška gol, mogu odmah doma“, pomislio je tada. No, preživio je, plesao s Ronaldom i Seedorfom na kućnim zabavama te stvorio neraskidivo prijateljstvo s Javierom Zanettijem.
Prelazak u Milan donio je novu razinu glamura, ali i sočnih detalja iz svlačionice. Dario se prisjeća kako je s Pippom Inzaghijem bilo nemoguće izaći u grad, a da ga svako malo ne opsjedaju obožavateljice. Otkrio je i stroge modne zakone „Rossonera“ – najelegantniji su bili Kaladze, Borriello i Pirlo, dok su Brazilci često bili žrtve šala zbog lošeg izbora traperica ili neadekvatnog donjeg rublja koje bi završilo obješeno nasred svlačionice.
Poslovni imperij i „misija nemoguće“ u Palermu
Nakon povlačenja s terena, Šimić se bacio u poduzetničke vode. Danas njegova obitelj kontrolira čak 70% tržišta galona vode u uredima širom Hrvatske. Ipak, nogomet mu je ostao u krvi, iako priznaje da mu je suradnja s legendarnim Zamparinijem u Palermu bila „misija nemoguće“. „Tražio bi od mene da treneru kažem koga da zamijeni, a to se tako ne radi. Ne možeš mijenjati trenere svaka tri tjedna“, prisjeća se Šimić svojih direktorskih dana.
Davidova lekcija: Ljubav ne broji kromosome
Ipak, najemotivniji dio Šimićeve priče odnosi se na njegovu djecu. Dok trojica sinova, Roko, Viktor i Nikolas, grade ozbiljne nogometne karijere, desetogodišnji David je onaj koji drži obitelj na okupu. Dario se s bolom prisjeća dana kada su mu potvrdili da David ima Downov sindrom, no danas to vidi kao dar.

Not Exclusive Photo: SGP/SIPA USA
David je danas samostalan dječak koji uz asistenta ide u školu, obožava pizzu i tajno „šverca“ Coca-Colu koju mu mama Jelena brani. „Svi smo naučili toliko od njega. Naučio sam da on, kada voli, ne kalkulira koliko netko ima kromosoma. Mi ostali uvijek nešto kalkuliramo“, zaključio je Šimić, šaljući poruku koja nadilazi granice sporta i biznisa.