Diplomirani pravnik i direktor Hype produkcije i televizije, Saša Mirković, uputio je ozbiljno upozorenje svima koji priželjkuju političke promjene u Srbiji. Smatra da smjena vlasti neće sama po sebi donijeti društveni preporod te upozorava na opasnost od političke osvete, javnog progona i stvaranja novih podjela.
U trenutku kada se Srbija suočava s dubokim političkim i društvenim podjelama, Saša Mirković otvorio je pitanje koje bi moglo obilježiti razdoblje nakon eventualnih političkih promjena: hoće li nova politička snaga doista donijeti vladavinu prava ili će samo zamijeniti postojeće centre moći novima?
U svojoj analizi pod naslovom “Kontaminirano društvo: Pravda ne smije postati novi oblik nepravde” Mirković poručuje da politička promjena sama po sebi nije dovoljna za obnovu društva. Posebno upozorava da Srbija, nakon godina političke poslušnosti, institucionalne neodgovornosti i zlouporabe povjerenja, ne smije upasti u zamku stvaranja novog oblika nepravde.
Mirković: Nije samo Vučić odgovoran za stanje u Srbiji
Mirković smatra da bi bilo politički neodgovorno svu odgovornost za stanje u Srbiji pripisati isključivo Aleksandru Vučiću, iako kao najutjecajnija politička figura snosi najveći dio političke odgovornosti.
Prema njegovu mišljenju, velik dio problema čine i pojedinci koji su se godinama skrivali iza Vučićeva autoriteta, gradeći vlastite pozicije na poslušnosti, osobnim interesima i zlouporabi povjerenja.
Takav je sustav, upozorava, postupno promijenio društvene vrijednosti. Poslušnost je postala važnija od sposobnosti, politička podobnost od stručnosti, a lojalnost od pravne i moralne odgovornosti.
Zbog toga smatra da promjena ljudi na vrhu vlasti nije dovoljna. Potrebna je mnogo dublja promjena načina razmišljanja i funkcioniranja institucija.
“Kontaminirano društvo ne može se izliječiti novom kontaminacijom”, jedna je od ključnih poruka njegove analize.
Posebno upozorio studente: Politička pobjeda nikome ne daje pravo na osvetu
Poseban dio teksta Mirković je posvetio studentskom pokretu i svima koji se žele nametnuti kao nositelji političkih promjena u Srbiji.
Studentsku energiju, društvenu hrabrost i težnju prema pravednijoj državi smatra vrijednima poštovanja, ali ističe da upravo oni koji se pozivaju na pravdu imaju najveću odgovornost da ne ponove metode protiv kojih su se pobunili.
Njegova je poruka pritom vrlo izravna: politički legitimitet, pa čak ni izborna pobjeda, nikome ne daju pravo da se ponaša kao inkvizitor.
Mirković upozorava da političko neslaganje ne smije postati razlog za javni progon, da se pretpostavka krivnje ne smije stavljati ispred dokazivanja te da pravda ne smije postati sredstvo političkog revanšizma.
Spomenuo rimsko pravo i pojmove koji upozoravaju na opasnost progona
U svojoj analizi Mirković se poziva i na dva pojma iz pravne povijesti: vis publica i proscriptio.
Prvi se u povijesnom kontekstu rimskog prava povezuje s opasnošću javnog nasilja i uporabe sile, dok drugi označava proskripciju, odnosno javno označavanje pojedinaca kao neprijatelja, njihovo isključivanje iz pravne zaštite, a u povijesnim okolnostima i oduzimanje imovine, progon i fizičko uklanjanje.
Mirković ih navodi kao ozbiljna civilizacijska upozorenja. Smatra da društvo koje želi uspostaviti vladavinu prava ne smije dopustiti da politički obračuni zamijene pravosudne postupke.
Istodobno naglašava da takav pristup ne znači amnestiju za one koji su zloupotrebljavali položaj ili kršili zakon. Naprotiv, svatko tko je odgovoran za nezakonite postupke mora odgovarati, neovisno o funkciji, političkoj pripadnosti ili bliskosti s centrima moći.
Ključna je, međutim, razlika između zakonite odgovornosti i političke osvete. Prva se temelji na činjenicama, dokazima i zakonu, dok druga vodi prema kolektivnoj osudi i javnom linču.
“Srbija ne treba nove gospodare političke istine”
Mirković smatra da Srbiji nisu potrebni novi politički autoriteti koji će određivati tko je podoban, a tko nije, nego institucije koje će biti snažnije od bilo kojeg pojedinca.
Zalaže se za sustav u kojem će pravila vrijediti jednako za sve, a politički neistomišljenik neće automatski biti proglašen neprijateljem.
Upozorava i na opasnost euforije koja zamagljuje razum te revanšizma koji dodatno produbljuje društvene podjele. Umjesto novih popisa podobnih i nepodobnih, smatra da je Srbiji potrebno smirivanje tenzija, obnova povjerenja i postupno vraćanje institucija u normalno funkcioniranje.
Prema njegovu mišljenju, oporavak društva koje je godinama narušavalo vlastite temelje ne može se dogoditi preko noći. Za to su potrebni znanje, politička mudrost, hrabrost i spremnost da se opći interes stavi ispred osobnih i stranačkih obračuna.
Njegova poruka mladima posebno je odjeknula
Na kraju svoje analize Mirković se izravno obratio mladima koji žele promjene, pozivajući ih da ne dopuste da ih borba protiv nepravde pretvori u one protiv kojih su se sami pobunili.
“Ovo nije poziv na zaborav, ovo je poziv na razum. Nije poziv na izbjegavanje odgovornosti, ovo je poziv na odgovornost bez osvete”, poručuje Mirković.
Smatra da se stvarna vrijednost političkih promjena neće mjeriti brojem smijenjenih ljudi, nego obnovljenim institucijama, vraćenim povjerenjem građana i sposobnošću društva da izađe iz začaranog kruga međusobnih obračuna.
Njegova završna poruka posebno je snažna: najveća politička pobjeda nije pobijediti protivnika, nego izgraditi društvo u kojem se nitko više neće morati bojati pobjednika.
