Posljednja knjiga Vedrane Rudan, naslovljena „Kao da me ima”, objavljena je u izdanju srpske izdavačke kuće Laguna. Zbirka okuplja njezine tekstove nastale tijekom gotovo tri desetljeća, a na njezinu je pripremanju književnica radila zajedno sa sinom Slavenom Hrvatinom.
Iako nije dočekala službeni izlazak knjige, Rudan je uspjela vidjeti njezinu prvu verziju i odobriti izbor tekstova. Kada će se izdanje pojaviti u hrvatskim knjižarama, zasad nije poznato.
Knjiga donosi kolumne i zapise koje je objavljivala od kraja devedesetih godina pa sve do posljednjih mjeseci života. Među njima su tekstovi iz Feral Tribunea, Nacionala i s njezina bloga, uključujući neke od njezinih najpoznatijih zapisa, ali i one koji otkrivaju osobniju stranu književnice koja je desetljećima izazivala snažne reakcije javnosti.
Sin joj je predložio knjigu tijekom borbe s bolešću
U razgovoru za srpski tjednik NIN Slaven Hrvatin otkrio je da se ideja o knjizi pojavila početkom 2026. godine, dok se njegova majka već gotovo dvije godine borila s teškom bolešću.
Predložio joj je da zajedno odaberu njezine najbolje tekstove i prirede zbirku koja bi joj barem nakratko odvratila misli od liječenja. Vedrana je prijedlog prihvatila uz humor po kojem je bila poznata.
„To će se dobro prodavati kad umrem”, komentirala je.
Hrvatin je zatim počeo pregledavati arhive, stare kolumne, tekstove s bloga i manje poznate zapise. Od prikupljenog materijala sastavio je prvu verziju knjige koju je njegova majka uspjela pročitati.
Složila se s naslovom „Kao da me ima” i odredila kojim tekstom zbirka treba završiti, dok je ostale uredničke odluke prepustila sinu.
Pisala je na mobitelu kada više nije mogla raditi za računalom
Slaven Hrvatin prisjetio se i posljednjih mjeseci majčina života, tijekom kojih pisanje za nju nije prestalo biti važno.
Kada joj zdravstveno stanje više nije dopuštalo da radi za računalom kao prije, tekstove je pisala na mobitelu i slala mu putem WhatsAppa. Na taj je način nastavila pisati sve do kraja života.
Govorio je i o njihovu odnosu, koji se u javnosti ponekad činio znatno dramatičnijim nego što je doista bio. Iako su njezine kolumne znale ostaviti dojam ozbiljnih sukoba između majke i sina, godinama su surađivali. Slaven se brinuo o njezinim internetskim stranicama i pomagao joj u objavljivanju tekstova.
Zajedno su se, prisjetio se, znali smijati kada bi mediji iz neke njezine kolumne izvukli dramatičan naslov o njihovu odnosu.
Savjet koji će pamtiti cijeli život
U razgovoru je otkrio i jedan od majčinih savjeta koji mu je ostao posebno upečatljiv. Vedrana ga je učila da za svoj rad uvijek traži odgovarajuću naknadu, a kada je već plaćen, da se ne boji tražiti više.
Hrvatin je uz osmijeh priznao da taj savjet još nije u potpunosti primijenio.
Govoreći o tome kako bi volio da ljudi pamte njegovu majku, naglasio je njezinu spremnost da se suprotstavi moćnicima i javno izgovori ono što se drugi nisu usuđivali reći. Volio bi da njezino nasljeđe ne ostane svedeno samo na viralne snimke i provokativne izjave, nego da čitatelji u njezinu radu prepoznaju i širu poruku.
Vedrana Rudan ostavila je neizbrisiv trag u književnosti i novinarstvu
Vedrana Rudan preminula je 18. kolovoza 2026. godine u 77. godini života, nakon borbe s teškom bolešću.
Rođena je 29. listopada 1949. u Opatiji, a tijekom karijere radila je kao novinarka, kolumnistica, urednica i književnica. Postala je poznata po britkom jeziku, provokativnim stavovima i beskompromisnim komentarima društvenih i političkih tema.
Književnu karijeru započela je 2002. godine romanom „Uho, grlo, nož”, a među njezinim poznatijim djelima nalaze se „Ljubav na posljednji pogled”, „Dabogda te majka rodila”, „Ples oko Sunca” i „Doživotna robija”. Njezine knjige prevedene su na više stranih jezika.
O svojoj bolesti govorila je otvoreno, bez uljepšavanja i zadrške, u skladu sa stilom koji je obilježio njezin javni nastup.
Vijest o njezinoj smrti objavljena je na službenoj stranici riječima „Vedrana je otišla na područje bez signala”. Bio je to oproštaj u skladu s njezinom ranije izraženom željom.
Knjiga „Kao da me ima” tako donosi izbor tekstova koji su obilježili njezin put, ali i podsjetnik na autoricu koja je desetljećima svojim pisanjem izazivala rasprave, pomicala granice i odbijala prešutjeti ono što je smatrala važnim.
