Ono što započne kao nevina zabava i bijeg od svakodnevnog stresa, za sve veći broj ljudi pretvara se u pravu noćnu moru. Dok je gejming industrija izrasla u globalnog diva koji godišnje okrece nevjerojatnih 200 milijardi eura, njezina mračna strana uzima sve teži danak u stvarnom životu.
O tome koliko opasna može biti ovisnost o videoigrama najbolja znaju u Zagrebu, gdje odnedavno djeluje Dnevna bolnica za ovisnost o videoigrama, internetu i pušenju. Ondje pomoć traže odrasli pacijenti koji su potpuno izgubili kontrolu nad vlastitim ponašanjem.
„Najčešće nam dolaze mladići u dobi između 18 i 25 godina. Granica između ljubavi prema igranju i ovisnosti je vrlo tanka, ali osoba koja je ovisna s vremenom tone sve dublje. To postaje osnovna aktivnost koja je okupira, sve drugo postaje sekundarno, a psihičko stanje biva sve gore“, upozorava dr. med. Irena Rojnić Palavra, specijalistica psihijatrije.
Potresan slučaj iz prakse: Izgubio sve u 40-ima
Koliko neprimjetno i destruktivno ovisnost može razoriti nečiji život, liječnica ilustrira potresnim primjerom muškarca u zrelim godinama koji je zbog virtuelnog svijeta dotaknuo samo dno.
On je u igranje ušao toliko duboko da ga je supruga napustila i odvela dijete. Na poslu je prestao funkcionirati pa su ga degradirali na znatno manje plaćeno radno mjesto. Zbog smanjenih prihoda više nije mogao vraćati kredite te se morao iseliti iz stana. Bio je u strahovito lošem psihičkom stanju, duboko depresivan, drastično se udebljao i razvio dijabetes.
Srećom, uz snažnu motivaciju i zrelo iskustvo života prije interneta, njegovo je liječenje u zagrebačkoj bolnici na kraju bilo uspješno.
Zašto nas igrice toliko privlače i kako zarađuju na nama?
Industrija videoigara danas obuhvaća širok spektar od novinarstva i streaminga pa sve do e-sporta koji sam za sebe vrijedi između 5 i 10 milijardi eura. No, psihološki mehanizmi ugrađeni u same igre osmišljeni su tako da igrača drže konstantno ‘zakvačenim’.
Stručnjaci i ljudi iz industrije ističu kako su takozvani gameplay loopovi osnovni alat za zadržavanje korisnika, pri čemu takozvane “besplatne” (free-to-play) igre imaju najpodmuklije načine monetizacije.
Agresivna monetizacija: Nagovaranje na male kupnje unutar igre (ekspanzije kartica, virtualni paketi) često dovede do toga da igrači neprimjetno potroše po 200 do 300 eura mjesečno.
Fenomen ‘Cruncha’: Radnici u gejming industriji često rade neplaćene prekovremene sate (i po 12 do 16 sati dnevno) pod ogromnim pritiskom dovršavanja projekata.
Bijeg od usamljenosti: Mladi s slabijom socijalnom mrežom i izraženom tjeskobom u virtualnim gildovima i forumima traže zamjenu za stvarna prijateljstva, no što su duže online, to im se stvarni socijalni život više urušava.
Čak i dugogodišnji novinari i akteri scene priznaju kako su u mlađim danima znali igrati po 16 sati bez pauze, sve dok im tijelo i glava ne bi poslali jasan signal da je pređena svaka granica.
Koji su prvi znakovi uzbune za roditelje?
Liječnici upozoravaju da današnje generacije uopće nemaju iskustvo života bez interneta i teže prihvaćaju da imaju problem.
Ako osoba ili dijete radije bira ostati kod kuće igrati igrice nego otići na rođendan, ako traži sve intenzivnije sadržaje i ako bez interneta postaje izrazito razdražljiva to je jasna crvena zastava. Gejming može biti opuštajući hobi u slobodno vrijeme, no onog trenutka kada počne istiskivati obrazovanje, karijeru, zdravlje i obitelj, vrijeme je za uzbunu.
Više pojedinosti i cijeli video prilog o ovoj temi pogledajte u prilogu Andree Solar.
