Dok javnost već tjednima napeto prati pregovore i nezadovoljstvo zaposlenika zagrebačkog javnog prijevoza, jedna je objava unutar Facebook grupe “Medicinske sestre – medicinski tehničari” poput munje odjeknula društvenim mrežama i otvorila bolno pitanje: Vrednuje li Hrvatska uopće obrazovanje, odgovornost i teški rad onih o kojima nam izravno ovise životi i budućnost?
Autorica objave usporedila je uvjete rada, školovanje i primanja vozača ZET-a i medicinskih sestara, naglasivši kako joj cilj nije umanjiti iznimno odgovoran i težak vozački poziv, već upozoriti na maćehinski odnos države prema sestrinskoj struci.
2000 eura i beneficirani staž za volanom vs. 10 godina školovanja i noćne smjene
Prema službenim podacima Zagrebačkog holdinga, prosječna neto isplata vozaču autobusa ili tramvaja ZET-a u srpnju 2026. iznosila je 1.992 eura sa stalnim dodacima. Uz to, Zakon im priznaje beneficirani staž — odnosno 14 mjeseci staža za svakih 12 mjeseci rada.
S druge strane, put jedne medicinske sestre opće njege uključuje petogodišnju srednju školu, pa sve do trogodišnjeg prijediplomskog i dvogodišnjeg diplomskog studija sestrinstva. To je ukupno deset godina intenzivnog obrazovanja nakon osnovne škole, koje pritom ne prestaje dobivanjem diplome.
“I što zatim stane u opis njezina radnog dana? Praćenje stanja bolesnika, prepoznavanje pogoršanja, provođenje terapije, provjera lijekova, previjanja, rad s ljudima u boli, strahu ili na kraju života. Jedna pogreška može imati fatalne posljedice. A beneficirani staž? Medicinske sestre u zakonu uopće ne postoje pod tom kategorijom. Kako je moguće da se iscrpljenost za volanom priznaje, a godine noćnih smjena, podizanja nepokretnih bolesnika i izloženost infekcijama ne zaslužuju ni procjenu?”, stoji u objavi koja je podigla Hrvatsku na noge.
Ponižavajuće brojke: Učiteljicama jedva 1500 eura!
Ova usporedba automatski je otvorila i šire pitanje položaja ostalih ključnih struka u zemlji. Javna je tajna da prosječna plaća učiteljice u Hrvatskoj iznosi tek oko 1.500 eura osjetno manje od prosjeka koji ostvaruju vozači u javnom prijevozu.
Kada se podvuče crta pod činjenicu da oni koji odgajaju i uče našu djecu jedva krpaju kraj s krajem, dok visokoškolovane sestre sa svim noćnim smjenama i dežurstvima moraju moliti za dostojanstvo, namće se samo jedno logično, ali zastrašujuće pitanje: Je li najpametnije da jednostavno odmah stavimo ključ u bravu i na sve škole i na sve bolnice? Jer ako sustav od njih traži sve više znanja i odgovornosti, a u potpunosti ignorira njihovu vrijednost, tko će nas sutra liječiti i tko će nam učiti djecu kad iskusni kadrovi spakiraju kofere?
