Ima u hrvatskom narodu onih rijetkih dana kada klupske boje izblijede, kad svakodnevne brige padnu u drugi plan i kada svi prodišemo istim ritmom. Jučer je bio jedan od takvih dana. Cijela nacija slavila je s čovjekom koji nas je u protekla dva desetljeća naučio kako se dostojanstveno bori, kako se pobjeđuje i, iznad svega, kako se drži riječ. Naš kapetan, Luka Modrić, proslavio je 41. rođendan. Dok su mu na adresu stizale stotine tisuća poruka s doslovno svih strana svijeta, od najvećih imena u povijesti sporta do djece na lokalnim igralištima, Luka je na svoj prepoznatljiv, tihi način zahvalio svima.
View this post on Instagram
Vrijeme mu ne može ništa
Postalo je već izlišno brojati godine čovjeku koji iz tjedna u tjedan demantira biologiju. Dok bi većina njegovih vršnjaka odavno uživala u mirnim mirovinskim danima, Luka i dalje drži ključeve veznog reda na najvišoj mogućoj razini. Priča koja je započela u teškim uvjetima zadarskog zaleđa prerasla je u spomenik radnoj etici. On nije igrač skrojen u laboratorijima modernog nogometa; njegov dar je čista nogometna inteligencija, vizija koja vidi potez prije nego što ga drugi uopće zamisle i kirurški precizna lopta koja godinama lomi protivničke obrane.
Za reprezentaciju je dao sve, a ona mu je vratila status sportske ikone. Rušio je rekorde koje će teško netko na ovim prostorima uskoro dostići. Vodio je Hrvatsku kroz najsretnije dane u povijesti naše košarke i nogometa, od onog nezaboravnog ljeta u Rusiji kada je svijetu pokazao tko je najbolji igrač planete i uzeo Zlatnu loptu, preko katarske bronce, pa sve do probijanja čarobne granice od 200 nastupa u najdražem dresu.
Glad za pobjedama koja ne prestaje
Ono što Luku čini drugačijim od svih ostalih nije samo klupska vitrina u kojoj se cakli šest naslova europskog prvaka i tucet drugih trofeja iz vremena dok je gospodario terenima u Madridu. Njegova najveća snaga leži u tome što nikada nije izgubio onaj dječački žar. Odlaskom u Milano i preuzimanjem konaca igre u talijanskom velikanu samo je potvrdio da njegova nogometna glad nema rok trajanja. Zato i ne čudi što su mu bez oklijevanja ponudili ugovor koji ga drži na terenu i duboko u petom desetljeću života.
Jučerašnji rođendan bio je samo podsjetnik na to koliko smo privilegirani što svjedočimo njegovoj eri. Bilo je u toj proslavi nečega duboko emotivnog, jer svi znamo da svaki njegov sljedeći izlazak na teren nosi težinu povijesti. Ali kapetan je rekao svoje — najljepša sportska priča Hrvatske piše se i dalje.
