Podsjećamo pjevače, velike i male zvijezde, samoprozvane zvijezde, ali i Svetlanu Cecu Ražnatović, da se pravi novinari ne mogu cenzurirati. Pitanja mogu biti ugodna ili neugodna, baš kao što i odgovori mogu biti pametni ili glupi.
Upravo zato mnogima je zasmetalo što Cecu nitko nije pitao kako je izgledao njezin susret s Jelenom Karleušom tijekom leta u kojem su se obje našle. Što se dogodilo kada su se ugledale? Jesu li razgovarale? Je li Ceca pogledala prema Karleuši? Jesu li se pozdravile?
To su pitanja koja se mogu postaviti, a na Svetlani Ražnatović je hoće li na njih odgovoriti.
Karleuša otkrila detalje susreta
Za razliku od Cece, Jelena Karleuša ranije je otvoreno govorila o neobičnom susretu. U šaljivom tonu rekla je kako bi možda “najveća balkanska tragedija” bila da se avion kojim su putovale srušio.
Prema njezinu opisu, Ceca je sjedila sama u poslovnoj klasi, dok je Karleuša bila smještena s članom svoje ekipe.
Karleuša je tada istaknula i da su novinari nju pitali za susret s Cecom, dok su Cecu navodno poštedjeli pitanja jer “ne bi voljeli da se Ceca ljuti”.
Upravo je takav odnos prema poznatim osobama izazvao kritike. Novinari su tu da postavljaju pitanja, pa i ona na koja sugovornik možda ne želi odgovoriti.
Ako netko ne želi odgovoriti, to je njegovo pravo. No odluka da se pitanje uopće ne postavi samo zato što bi se određena zvijezda mogla naljutiti sasvim je druga stvar.
Isto vrijedi i za publiku. Ako Ceca na koncertu odluči ne otpjevati određene pjesme, to je njezina odluka i njezin posao. Publika može biti nezadovoljna, ali zbog toga ne prestaje postojati njezina sloboda da bira repertoar.
“Novinari trebaju raditi svoj posao”
Kritika ide i korak dalje, novinari bi trebali biti profesionalni i postavljati smislena pitanja, dok je na sugovornicima da daju odgovore kakve žele.
Vrijeme je, poručuje se, da se svi počnu baviti svojim poslom i da se odnos između medija i estrade vrati na profesionalnu razinu.
Ako javne osobe žele da ih publika prati, kupuje njihove albume i plaća visoke cijene ulaznica za njihove koncerte, onda moraju poštovati i ljude koji im taj novac daju.
To uključuje i spremnost na odgovore koji nisu uvijek ugodni.
Na kraju se povlači jasna crta prema odnosima i podjelama koje su godinama obilježavale regionalnu estradu.
“Devedesete su prošle, klanovi su prošli. Nema klanova. Ima profesionalnih novinara”, poruka je teksta.
Tko to prihvati, može nastaviti dalje. Tko ne prihvati, poručuje se, može ostati u vremenu kojemu takav odnos prema medijima pripada.
