Paris Jackson (28), kći pokojnog Michaela Jacksona, u emotivnom razgovoru za podcast „On Purpose“ otvoreno je progovorila o dugogodišnjoj borbi s depresijom, pokušajima suicida i iskustvu s elektrokonvulzivnom terapijom.
Jackson je otkrila da je prošla devet tretmana elektrokonvulzivne terapije tijekom samo tri tjedna. Terapiji se podvrgnula nakon što je, kako kaže, pokušala različite oblike liječenja, uključujući lijekove, terapiju i boravak u više ustanova.
„Nije tako barbarski kao što je nekada bilo. Koriste opću anesteziju i onesviješten si kada te šokiraju. Imam puno piercinga, pa sam morala sav metalni nakit na licu zamijeniti plastičnim. Uđeš, dobiješ bolničku haljinu, onesvijeste te, vežu te, stave ti zaštitu od ugriza na usta i puste struju. Pomaže kod neuroplastičnosti u mozgu i ako se ne varam, to je i dalje najučinkovitiji oblik liječenja depresije“, opisala je terapiju.
„Bila sam jako, jako, jako blizu suicida“, rekla je Jackson, prisjećajući se razdoblja u kojem se njezino mentalno stanje ozbiljno pogoršalo.
Iskustvo elektrokonvulzivne terapije pretočila je i u svoju umjetnost. Fotografija na kojoj ima zaštitu za usta tijekom tretmana nalazi se na naslovnici njezina drugog studijskog albuma „Happiest Day of My Life“, koji izlazi 21. kolovoza.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
S 15 godina prvi put pokušala okončati život
Jackson je ranije govorila o tome da je nakon smrti svog oca počela eksperimentirati s alkoholom i drogama. Prvi pokušaj suicida dogodio se kada je imala 15 godina, četiri godine nakon Michaelove smrti.
Nakon toga završila je u ustanovi za liječenje u američkoj saveznoj državi Utah. Međutim, iskustvo ondje opisuje kao traumatično.
„Iz nje sam izašla s PTSP-om. Imala sam noćne more dvije ili tri godine nakon izlaska“, ispričala je.
Prema njezinim riječima, u ustanovi nije doživjela fizičko ili seksualno zlostavljanje, ali je opisala psihičko, emocionalno i duhovno zlostavljanje.
Danas na zdravlje gleda sasvim drugačije
Jackson danas kaže da svom mentalnom i fizičkom zdravlju pristupa puno cjelovitije te da je tijekom godina naučila prepoznati vlastite obrasce i načine na koje može potražiti pomoć.
„Mislim da je sreća privremena. Mislim da je i bol privremena“, rekla je.
Dodala je da joj spoznaja kako je već jednom uspjela izaći iz vrlo mračnog razdoblja daje nadu da će, ako se ono ponovno pojavi, znati što učiniti.
„Već si to učinila. Učinit ćeš to ponovno“, poručila je sama sebi.
