Intermitentni post posljednjih je godina postao jedan od najpopularnijih načina prehrane, no znanstvenici još uvijek nisu potpuno složni oko toga koliko je zapravo učinkovit. Dok istraživanja na životinjama pokazuju impresivne rezultate, podaci na ljudima puno su skromniji.
Svakih nekoliko mjeseci pojavljuje se nova studija koja ponovno pokrene raspravu o dobrobitima intermitentnog posta. Jedni tvrde da ograničavanje vremena u kojem jedemo olakšava gubitak kilograma i donosi brojne zdravstvene prednosti, dok druga istraživanja pokazuju da nije ništa učinkovitiji od klasičnog smanjenja kalorijskog unosa.
„Nije magija“, upozorava Krista Varady, profesorica nutricionizma na Sveučilištu Illinois u Chicagu, ističući da znanstvenici još uvijek nemaju odgovore na sva pitanja.
Intermitentni post podrazumijeva različite režime prehrane. Neki ljudi poste određenim danima u tjednu, dok drugi ograničavaju unos hrane na određeni dio dana, primjerice jedući samo unutar osam sati.
Što se događa kada ne jedemo?
Jedno od glavnih objašnjenja potencijalnih koristi posta temelji se na metaboličkim promjenama koje nastaju kada tijelo neko vrijeme ne dobiva hranu.
Nakon što potroši dostupne zalihe šećera, tijelo se postupno počinje više oslanjati na masnoće kao izvor energije. Post također potiče proces poznat kao autofagija, tijekom kojeg stanice razgrađuju i recikliraju oštećene dijelove.
Upravo su takvi mehanizmi potaknuli brojne tvrdnje o mogućem utjecaju posta na starenje, metabolizam, kognitivne funkcije i rizik od određenih bolesti.
Problem je, međutim, što su neka od najupečatljivijih istraživanja provedena na miševima, muhama i crvima, a ne ljudima.
Kod laboratorijskih životinja rezultati su često bili dramatični. Životinje koje su unosile jednak broj kalorija kao kontrolna skupina, ali samo unutar ograničenog vremenskog razdoblja, u nekim su istraživanjima ostajale vitkije i zdravije.
Kod ljudi priča nije tako jednostavna.
Kod ljudi rezultati puno skromniji
Prema Varady, intermitentni post kod ljudi u prosjeku dovodi do oko pet posto gubitka tjelesne mase, što je usporedivo s drugim strategijama prehrane.
To ne znači da je neučinkovit. Čak i relativno mali gubitak kilograma može imati pozitivne metaboličke učinke, uključujući poboljšanje nekih pokazatelja povezanih s kolesterolom i krvnim tlakom.
No intenzivniji oblici posta nisu nužno bolji. Kod nekih režima, primjerice posta svaki drugi dan, postoji zabrinutost da bi mogao doći do gubitka nemasne tjelesne mase.
Sličan jaz između rezultata na životinjama i ljudima pojavljuje se i kada je riječ o kognitivnim funkcijama i raku. Istraživanja na životinjama dala su zanimljive rezultate, ali brojna od tih otkrića još nisu uvjerljivo potvrđena kod ljudi.
Najveći problem istraživanja možda nije sam post
Znanstvenici smatraju da postoji još jedan veliki problem: gotovo je nemoguće sa sigurnošću znati što ljudi doista jedu.
U laboratoriju je jednostavno. Miš dobije točno određenu količinu hrane i istraživači znaju što je pojeo.
Kod ljudi je situacija potpuno drugačija.
Sudionici istraživanja često vode dnevnike prehrane i zapisuju što su pojeli, no istraživači se moraju osloniti na njihova sjećanja i iskrenost.
A ljudsko pamćenje nije savršeno.
Netko može zaboraviti zapisati međuobrok, pogrešno procijeniti količinu hrane ili namjerno izostaviti ono što je pojeo tijekom razdoblja u kojem je trebao postiti.
Varady navodi da se u njezinim istraživanjima tek oko polovice ispitanika uopće vrati s ispunjenim zapisima prehrane.
Ljudi možda podcjenjuju koliko jedu
Problem postaje još veći kada se ono što ljudi tvrde da su pojeli usporedi s objektivnijim mjerenjima.
Jedna metoda koristi takozvanu dvostruko označenu vodu, odnosno vodu obogaćenu sigurnim stabilnim izotopima vodika i kisika. Praćenjem njihova izlučivanja iz tijela znanstvenici mogu procijeniti koliko je energije osoba stvarno potrošila.
Istraživanja sugeriraju da ljudi u prosjeku mogu prijaviti 400 do više od 800 kalorija manje nego što ih stvarno unesu.
U nekim slučajevima razlika je još dramatičnija. Osoba može prijaviti da dnevno unosi 1600 do 2000 kalorija, dok mjerenja sugeriraju da je stvarni unos bliži 3500 kalorija.
Zbog toga je vrlo teško sa sigurnošću zaključiti koliko je određena prehrambena strategija učinkovita.
Dakle, djeluje li intermitentni post?
Dosadašnji dokazi ne pokazuju da je intermitentni post neka čudesna metoda koja će dramatično produljiti život ili značajno bolje djelovati od drugih načina mršavljenja.
S druge strane, istraživanja pokazuju da može biti učinkovita strategija za gubitak kilograma i poboljšanje nekih metaboličkih pokazatelja, osobito ako osobi odgovara takav način organizacije prehrane.
Najveće pitanje više nije samo radi li post, nego što ljudi tijekom razdoblja kada smiju jesti zapravo konzumiraju i koliko ukupno kalorija unesu.
Upravo bi nove tehnologije i preciznije metode praćenja prehrane mogle pomoći znanstvenicima da napokon odvoje stvarne učinke intermitentnog posta od onoga što ljudi misle da rade.
