Svaki vlasnik psa barem je jednom u životu zakleo se da njegov četveronožni prijatelj nepogrešivo osjeća kada je on tužan, pod stresom ili presretan. Iako se to dugi niz godina smatralo isključivo subjektivnim dojmom zaljubljenika u životinje, nova bečka znanstvena studija ponudila je čvrste, neurološke dokaze, pseći mozak zaista na poseban način procesira i razlikuje ljudske emocije s naših lica.
Istraživački tim sa Sveučilišta u Beču napravio je impresivan eksperiment: u istraživanju je sudjelovalo 12 obiteljskih pasa koji su prošli poseban trening kako bi mogli potpuno mirno ležati unutar uređaja za funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI). Dok su psi ležali u aparatu, stručnjaci su im prikazivali fotografije ljudskih lica s različitim ekspresijama te u realnom vremenu snimali i analizirali moždanu aktivnost.
Sretno lice za psa znači “nagrada”, no jedna ih negativna emocija posebno intrigira
U prvom dijelu pokusa psima su prikazivana nasmijana, sretna lica u usporedbi s potpuno neutralnim izrazima. Čim bi ugledali sretno lice, u psećem bi mozgu skočila aktivnost u temporalnom korteksu i kaudatnoj jezgri – regijama koje su izravno zadužene za obradu vizualnih i društvenih informacija, ali i za sustav nagrađivanja. To dokazuje da nasmiješeno ljudsko lice u mozgu psa automatski okida osjećaj ugodnosti i pozitivne reakcije.
No, znanstvenike je daleko više zanimalo mogu li psi napraviti razliku među složenijim, negativnim emocijama. Kada su im uz pomoć algoritama strojnog učenja analizirali reakcije na tugu, ljutnju i strah, došli su do fascinantnog otkrića. Moždani obrasci pokazali su da psi izrazito jasno i specifično reagiraju na prestrašena ljudska lica. Reakcija na strah bila je potpuno odvojena i jasna u usporedbi s reakcijama na tugu ili bijes. S druge strane, granica između tuge i ljutnje u psećem mozgu bila je nešto blaža, što znanstvenici objašnjavaju činjenicom da statična fotografija ne pruža sve potrebne signale koje psi inače upijaju u živom kontaktu.
Tisuće godina evolucije na našim kaučevima
Kako objašnjava voditeljica ovog istraživanja, Laura Cuaya, ovakvi rezultati vrhunski su dokaz jedinstvene evolucijske povezanosti ljudi i pasa. Kroz tisuće godina suživota uz čovjeka, psi su razvili nevjerojatnu tananost za čitanje naših društvenih signala. Sposobnost da iz našeg lica “pročitaju” opasnost ili dobro raspoloženje omogućila im je da predvide naše ponašanje i pravovremeno prilagode vlastite reakcije.
Ipak, bečki stručnjaci pozivaju na oprez pri donošenju zaključaka – ovo ne znači nužno da pas doživljava tugu ili strah na identičan, filozofski način kao čovjek. Istraživanje prepoznaje da njihov mozak uočava i razdvaja te vizualne podražaje, ali ne i da u potpunosti suosjeća u ljudskom smislu riječi.
Koji je sljedeći korak znanosti?
Studija ima i svoja prirodna ograničenja: obuhvatila je relativno mali uzorak od 12 pasa koji odrastaju u stabilnim i brižnim obiteljima, pa je pitanje kako bi reagirali psi s drugačijim životnim iskustvima. Osim toga, u stvarnom životu pas ne gleda samo zamrznutu sliku on čita ton našeg glasa, miris tijela, stav i pokrete. Upravo to je sljedeća velika misija bečkih istraživača: otkriti kako pseći mozak u sekundi spaja sve te signale lice, glas i govor tijela u jedinstvenu procenu ljudskog raspoloženja. Do tada, vlasnici imaju i službeni dokaz da ih njihovi dlakavci pažljivo promatraju i upijaju svaki detalj s njihova lica.
