Slučaj ilegalno odloženog otpada u Gospiću posljednjih je dana prerastao u jednu od najvećih ekoloških i političkih tema u Hrvatskoj. Nakon objave rezultata vještačenja koje je provedeno po nalogu USKOK-a, postalo je jasno da problem nije samo u velikoj količini otpada, već i u onečišćenju tla i podzemnih voda.
U nastavku donosimo najvažnije informacije o slučaju.
Kako je sve počelo?
Prema dosad objavljenim informacijama, otpad se na području bivšeg industrijskog kompleksa PPK Velebit u Bilajskoj ulici u Gospiću počeo odlagati još 2021. godine. Istražitelji sumnjaju da se otpad iz Hrvatske i inozemstva prikazivao kao materijal namijenjen recikliranju, dok je dio završavao na otvorenim površinama ili bio zakopan u tlo.
USKOK je zbog slučaja pokrenuo kazneni postupak protiv više osoba, među kojima su Josip i Monika Šincek.
O kakvoj količini otpada je riječ?
Prema vještačenju Geotehničkog fakulteta, na lokaciji je riječ o približno 37.000 tona otpada. Pronađeni su različiti materijali, među ostalim ostaci obrade elektroničkog i medicinskog otpada, plastika, RDF i drugi miješani tehnogeni otpad.
Problem je dodatno ozbiljan jer analize pokazuju prisutnost ekotoksičnog otpada i povišenih koncentracija pojedinih teških metala.
Najveća zabrinutost: podzemne vode
Upravo je nalaz o podzemnim vodama izazvao najveću zabrinutost.
Vještačenjem je utvrđena prisutnost PFAS spojeva u podzemnoj vodi nizvodno od lokacije. Riječ je o skupini vrlo postojanih kemijskih spojeva koje se zbog njihove dugotrajne prisutnosti u okolišu često naziva “vječnim kemikalijama”. Nalaz je pokazao lokalni utjecaj onečišćenja na podzemne vode, zbog čega je potrebno daljnje praćenje i sanacija.
To, međutim, ne znači da je voda iz slavina u Gospiću proglašena neispravnom.
Prema dostupnim informacijama Ličkih voda, u ožujku u uzorcima vode iz vodoopskrbnog sustava nisu detektirani PFAS spojevi, a novi uzorci uzeti su nakon objave nalaza. Najavljeno je i dodatno praćenje PFAS spojeva te metala poput olova, cinka, bakra i antimona.
Zašto sanacija još nije počela?
Ovo je jedan od ključnih dijelova priče.
Ministarstvo zaštite okoliša tvrdi da je postupak bio otežan zbog kaznenog postupka i ograničenog pristupa lokaciji. Nakon što je lokacija uvrštena u Plan gospodarenja otpadom, pokrenute su pripreme za sanaciju, no prvi postupak javne nabave završio je bez ijedne ponude. Novi postupak je pokrenut.
Fond za zaštitu okoliša procjenjuje da uklanjanje oko 37.000 tona otpada neće biti posao od nekoliko mjeseci, nego bi moglo trajati godinu dana ili nešto dulje, nakon što se odabere model sanacije i izvođač.
Ministarstvo je poručilo da će država osigurati sanaciju, dok bi za nezakonito odlaganje trebali odgovarati oni koji su ga počinili.
Slučaj prerastao u politički skandal
Objava rezultata vještačenja izazvala je snažne reakcije političkih stranaka. Oporba traži utvrđivanje odgovornosti i hitnu sanaciju, a Most i SDP najavili su pokretanje postupaka protiv Vlade. Predsjednik Zoran Milanović također je pozvao na hitno djelovanje.
Istodobno se otvorilo pitanje postoji li sličan problem i na drugim lokacijama. U javnosti se spominju, među ostalim, Varaždin i Kaštijun, no za te lokacije ne treba automatski izjednačavati situaciju s onom u Gospiću.
Što je trenutno najvažnije?
Najvažnije je nekoliko stvari: utvrditi puni opseg onečišćenja, nastaviti monitoring podzemnih i pitkih voda, fizički zaštititi lokaciju te što prije pronaći izvediv način za uklanjanje otpada.
Istodobno, kazneni postupak treba utvrditi tko je odgovoran za nezakonito odlaganje i kako je tolika količina otpada godinama mogla završavati na toj lokaciji.
