Jedan od najboljih hrvatskih rukometaša posljednjeg desetljeća, Luka Stepančić, gostovao je na humanitarnom teniskom spektaklu Marina Čilića u Karlovcu. U razgovoru za Hype TV otvoreno je progovorio o karijeri, obitelji, životu u inozemstvu i svemu što mu je sport donio tijekom godina.
Humanitarni projekt koji nije želio propustiti
Luka Stepančić bio je među poznatim sportašima koji su podržali humanitarni teniski spektakl Marina Čilića u Karlovcu. Kaže da poziv nije ni trenutka dvojio prihvatiti.
“Kad me Marin nazvao, odmah sam rekao da ću osloboditi taj dan. Osim što je lijepo druženje sportaša iz različitih sportova, iza cijelog projekta stoji jedna velika priča. Mislim da bi bilo ludost ne podržati nešto ovakvo”, rekao je Stepančić.
Dodao je kako ga je posebno impresionirao program stipendiranja mladih sportaša i umjetnika koji Zaklada Marina Čilića provodi već godinama.
“Najveće stvari koje mi je sport dao nisu medalje”
Iako je tijekom bogate karijere osvojio europsko srebro s hrvatskom reprezentacijom i igrao za velike europske klubove, Stepančić danas najvećom vrijednošću sporta smatra nešto sasvim drugo.
“Iz ove perspektive rekao bih da mi sport nije oduzeo gotovo ništa. Naravno, bilo je trenutaka kada nisam mogao biti na maturalnom putovanju ili sam zbog obveza propustio rođenje djeteta za jedan dan. Ali kada sve stavim na vagu, rukomet mi je dao puno više nego što mi je uzeo.”
Posebno ističe prijateljstva, kumstva, putovanja i iskustva koja su ostala i nakon utakmica.
“Medalje i trofeji su lijepi, ali tek kasnije shvatiš da su ljudi koje upoznaš, jezici koje naučiš i iskustva koja stekneš zapravo ono najvrjednije što ti sport donese.”
Mađarski mu i dalje zadaje glavobolje
Karijera ga je vodila od Zagreba preko Pariza do Mađarske, a upravo je život u inozemstvu donio i izazov učenja stranih jezika.
Dok je francuski morao savladati zbog života i obitelji, sin mu je rođen upravo u Francuskoj, mađarski mu ni nakon nekoliko godina nije sjeo.
“Mađarski definitivno. Već šest godina sam tamo i još uvijek ga nisam uspio naučiti. Mogu nešto razumjeti i snaći se u jednostavnim situacijama, ali za pravi razgovor još uvijek je jako teško.”
Na kraju razgovora Stepančić je priznao i da, unatoč tome što mu je rukomet život, rado uzme teniski reket kada ima priliku, posebno kada je riječ o događajima koji imaju humanitarni cilj.
Što je još otkrio o svojoj karijeri, obiteljskom životu i izazovima izvan terena, pogledajte u prilogu naše Petre Gajšak:
