Dok čovječanstvo bez daha prati povijesnu misiju Artemis i prvu ljudsku posadu koja se nakon dugog niza godina otisnula put Mjeseca, mi vas vodimo na putovanje u intimni svijet onih koji su svemir već zvali svojim domom. U jeku nove svemirske utrke, prisjećamo duboko osobnog intervjua s astronautom koji je proveo mjesece živeći na Međunarodnoj svemirskoj postaji.
Ovo nije samo priča o tehnologiji i g-silama; ovo je nevjerojatna životna ispovijest o izolaciji, pogledu na Zemlju koji mijenja svijest i spoznajama koje se stječu samo tamo gdje gravitacije nema.
Sve što nam je povjerio o životu među zvijezdama, strahovima, nadama i onome bez čega nikako ne biste trebali napustiti naš planet, pogledajte u fascinantnom videu koji donosimo u nastavku.
Najpoznatiji kanadski astronaut gostovao u Lisinskom!
On je umirovljeni astronaut, borbeni pilot, inženjer, glazbenik i pisac, no prije svega čovjek koji nevjerojatno čvrsto stoji na zemlji, čak i nakon što je više od 165 dana proveo u njezinoj orbiti.
Chris Hadfield najveća je zvijezda među astronautima, koju na X-u prati više ljudi nego Britansku monarhiju, a svoju je popularnost zahvaljuje nevjerojatnoj neposrednosti i želji da što većem broju ljudi prenese barem djelić svojih iskustava i znanja, sakupljenih kroz čak tri leta u svemir. Nekadašnji zapovjednik Međunarodne svemirske postaje ujedno je prvi Kanađanin koji je odradio svemirsku šetnju i prvi koji se ukrcao na rusku postaju MIR.
Pomogao je graditi Međunarodnu svemirsku postaju. 2001. godine sudjelovao je u misiji instalacije Canadarma2 – kanadskog robotskog kraka, koji je omogućio nastavak građenja ISS-a. Bio je to ključan doprinos Kanade svjetskom svemirskom programu, a Hadfield je prvi Kanađanin koji ga je i vlastoručno ugradio.
U sklopu ekskluzivne europske turneje “A Journey Into the Cosmos”, na kojoj je jedna od postaja bila i Zagreb, u dva sata predavanja brojnim zaljubljenicima u mračna prostranstva izvan našeg planeta dao je uvid u čarobni kozmos, ali i život i iskustva jednog astronauta.
A mi smo iskoristili priliku da i sami postavimo pitanja koje ono dijete u nama još uvijek gorljivo zanimaju.
Chris navodno stahuje od visina, a vrlo neobična fobija za jednog astronauta dovodila ga je do znojnih dlanova i ukočenih nogu.
– Je li moguće nakon toliko svemirskih letova reći da je strah od visina napokon prevladan?
„Mislim da se zapravo trebate bojati pada, ne visine. Ako možete pasti, možete se ozbiljno ozlijediti. Zato mene ne brine sama visina, već mogućnost pada. U svemirskom brodu ne možete pasti – vi ste poput Mjeseca, samo kružite oko Zemlje. Ali kad se približim rubu litice ili zgrade bez ograde i zapuše vjetar, osjetim onaj poznati osjećaj u trbuhu. To je normalno, tijelo vas upozorava.“
Zemlja strašnija od svemira?
Na pitanje je li mu Zemlja u tom slučaju možda čak strašnija od svemira, odgovara:
„Ne bojim se Zemlje, ali postoje stvari koje ne možete kontrolirati i koje nose veći rizik. Ne stojim na rubu litice i ne ulazim u nepotrebne situacije opasne po život. Želim živjeti dugo, zdravo i aktivno.“
Ipak, vrlo ozbiljnih i opasnih situacija na putovanjima u svemir, neminovno je bilo. Sam Chris našao se u problemu tijekom svemirske šetnje 2001. kada mu je tekućina za odmagljivanje stakla vizira ušla u oko i na kratko ga oslijepila.
Na posljednjoj ekspediciji u svemir, na ISS-u su se suočili s curenjem amonijaka, kemikalije koju nikako ne želite u unutrašnjosti broda. Morali su organizirati hitnu svemirsku šetnju u jednom danu i popraviti sistem koji je doveo do curenja.
Najstrašniji trenutak u svemiru
Zanimljivo, na sam strah nikada ne gleda kao na glavno pitanje:
„Nisu trenuci ti koji su zastrašujući – ljudi su ti koji ponekad postanu prestrašeni. Pravo je pitanje: što je opasnost i jesi li spreman za nju? Najbolji lijek protiv straha je kompetencija. Ako si dobar u nečemu, ako razumiješ kako sve funkcionira, nemaš razloga bojati se. Možda te je bilo strah prvi put, kao kad učiš voziti bicikl, ali kasnije više ne.“
View this post on Instagram
Smirenost i samopouzdanje, u ključnim situacijama, produkt su ekstenzivnih priprema i treninga na zemlji.
„Svemirski brod je komplicirani bicikl. Proveo sam veći dio odraslog života učeći upravljati tim ‘biciklom’, i zato sam bio spremniji od svoga straha. Nikad me nije bilo strah – bio sam spreman. Iako sam radio mnoge opasne stvari, od tri svemirske letjelice do svemirskih šetnji i rješavanja ozbiljnih tehničkih problema, nisam se bojao. Radije sam spreman nego prestrašen.“
Najkorisnija „obična“ stvar iz Zemljine svakodnevice
S obzirom na poznatu anegdotu o njegovu provaljivanju u svemirsku postaju MIR švicarskim nožićem kada se otvor za iskrcavanje nije dao otvoriti, zanimalo nas je koji je to neobičan, a vrlo korisan predmet sa Zemlje, a koji uvijek dobro dođe u svemiru.
Dobili smo iznenađujuće praktičan odgovor:
„Možda zvuči smiješno, ali najkorisnija stvar je – ljepljiva traka, ‘gaffer’ ili ‘ducktape’. Koristimo je za doslovno sve. U bestežinskom stanju ništa ne možete odložiti, pa od trake napravimo čičak i na nju zalijepimo kemijsku, alat ili što god treba. Kad popravljate nešto, sav alat stavite na traku i znate da neće otplutati. Nemojte napuštati Zemlju bez ducktapea.“
View this post on Instagram
Kako izgleda Hrvatska iz svemira?
Chris, vječno fasciniran pogledom na naš planet iz svemira, iz orbite je snimio brojne fotografije Zemlje, među njima i Hrvatske (točnije Splita), a otkriva i zašto mu je posebno fascinantna:
„Hrvatska je prekrasna, vi biste i sami tako rekli kada biste je vidjeli iz svemira. Naučio sam toliko gledajući vaš kraj iz orbite – od planinskog sjevera i načina na koji se formirao, preko velikih poljoprivrednih ravnica, pa sve do krševite obale. Razmišljao sam i kako je sve izgledalo kada je Mediteran imao nižu razinu mora. Takvi krajolici daju potpuno novu perspektivu o povijesti svijeta. Mjesto poput Hrvatske, bogato prirodom i poviješću, za mene je poput slagalice koja otkriva kako naš planet funkcionira.“
Iako je o Lijepoj našoj ponešto već čuo i od supruge koja je studirala u Hrvatskoj.
Neiscrpne su teme o kojima biste mogli razgovarati s ovakvim sugovornikom, no jedna koje se s Chrisom morate dotaknuti jest glazba, koja je neraskidivo povezana uz njegov profesionalan put astronauta. Postao je globalnom senzacijom zbog svoje obrade Bowiejeve “Space Oddity”, koja na YouTubeu ima preko 55 milijuna pregleda, da bi nakon toga snimio i cijeli album – Space Sessions: Songs From a Tin Can, tijekom boravka na ISS-u, koristeći mali glazbeni studio, a inspiraciju je crpio iz prizora planeta iz orbite, posebno zalazaka sunca.
Koja je pjesma pratila život u svemiru?
Iako mnogi astronauti imaju glazbu koja ih podsjeća na dom, u njegovu slučaju stvar je malo drugačija:
„Glazbenik sam, pa više volim pisati glazbu nego slušati je. Ako mi se nešto vrti u glavi na repeat, onda je to melodija koju upravo skladam. Prije spavanja znao bih uhvatiti neku ideju i cijeli bi mi se dan vrtjela. Pisao bih stihove dok sam trebao spavati na postaji i tako sam zapravo napisao nekoliko pjesama koje su završile na albumu. Glava mi je stalno puna glazbe.“
