Često čujemo šale o tome kako bake „više vole“ unuke nego svoju djecu, dopuštajući im sve ono što je nama bilo strogo zabranjeno. No, najnovija istraživanja pokazuju da iza te popustljivosti ne stoji samo želja za ugađanjem, već duboke promjene u mozgu. Profesor James Rilling, antropolog čiji su rezultati objavljeni u prestižnom časopisu Proceedings of the Royal Society B, otkrio je fascinantne razlike u tome kako ženski mozak reagira na različite generacije potomaka.
Emocionalna vs. kognitivna empatija: Što se događa u mozgu?
Istraživanje je koristilo magnetsku rezonancu (fMRI) kako bi se promatrale reakcije baka dok gledaju fotografije svojih unuka i svoje odrasle djece. Rezultati su bili zapanjujući. Kada bake vide unuke, aktiviraju se dijelovi mozga zaduženi za emocionalnu empatiju. To znači da bake doslovno osjećaju ono što unuk osjeća – ako je dijete sretno, baka proživljava tu radost; ako plače, baka osjeća njegovu bol.
S druge strane, gledanje fotografija vlastite odrasle djece aktiviralo je centre za kognitivnu empatiju. U tom slučaju bake razumiju što njihova djeca misle ili osjećaju, ali ne proživljavaju te emocije na istoj, instinktivnoj razini. Jednostavno rečeno, s unucima su emocionalno “na istoj valnoj duljini”, dok je odnos s djecom racionalniji.
„Hipoteza bake“: Evolucijski ključ preživljavanja
Zašto je priroda to tako uredila? Antropologinja Kristen Hawkes još je osamdesetih godina prošlog stoljeća predložila tzv. „hipotezu bake“. Prema toj teoriji, žene žive dugo nakon svojih reproduktivnih godina upravo kako bi pomogle u podizanju novih generacija. Bake su kroz povijest bile ključna podrška majkama, a njihova snažna emocionalna vezanost za unuke osiguravala je bolju skrb i, u konačnici, preživljavanje gena. Djeca sa svojim „slatkim“ izgledom (fenotipom) prirodno bude taj zaštitnički nagon koji kod baka doseže vrhunac.
Ljubav bez tereta odgovornosti
Osim biologije, veliku ulogu igra i psihologija. Bake često ističu da je odnos s unucima „čisti užitak“ jer su oslobođene svakodnevnog stresa, odgojnih bitaka i postavljanja granica. Donne Davis, baka iz Kalifornije, slikovito objašnjava da unuke vidi kao „praznu ploču“, dok je odnos s odraslom djecom često opterećen poviješću sukoba moći i odgovornosti.
View this post on Instagram
Baka i blogerica Marion Conway dodaje kako je s unucima sve lakše jer ona više nije autoritet nego isključivo podrška. To joj omogućuje da se fokusira na zabavu i igru, dok „teške“ odluke i disciplinu prepušta roditeljima.
Drugačija, ali ne i manja ljubav
Znači li to da bake manje vole svoju djecu? Naravno da ne. Kako ističe baka Lisa Carpenter, unuci u njoj izazivaju divljenje i znatiželju, ali na kraju dana, najdublju zahvalnost osjeća prema svojoj odrasloj djeci koja su te unuke donijela na svijet.
Znanost i iskustvo se slažu: odnos bake i unuka je jedinstvena zona bezuvjetne ljubavi, oslobođena tereta roditeljske brige, što ga čini jednim od najljepših i najčišćih oblika ljudske povezanosti.
