Mladi riječki sportaš i trostruki osvajač medalja s Deaflimpijskih igara u Tokiju, dvadesetogodišnji Nikola Zdrilić, u iskrenom je razgovoru za podcast Vox Medicus progovorio o svom životnom putu. Njegova priča nije samo sportska; to je priča o dječaku koji je slušne aparatiće i zadirkivanje vršnjaka pretvorio u svoju najveću snagu.
Šok u djetinjstvu i neobični uređaji u školskim klupama
Problemi su počeli rano, a dijagnoza je stigla na zagrebačkom Rebru. „Kao dijete sve vam je čudno, aparatići žuljaju, a tek kasnije počnete shvaćati što to zapravo znači“, prisjeća se Nikola. Budući da u obitelji nitko prije nije imao oštećenje sluha, roditelji su bili u šoku, ali su mu pružili maksimalnu podršku.
Osnovna škola donijela je nove izazove i prilagodbe: „Profesorica je imala mikrofon u obliku olovke, a ja uređaj koji je izgledao poput ogrlice. U učionici je bila buka, ali taj sustav je hvatao samo njezin glas pa sam čuo profesora, dok druge zvukove gotovo nisam ni registrirao.“
„Djeca znaju biti okrutna“: Borba s vršnjacima i tehnologijom
Pravi problemi počeli su u šestom razredu, kada je Nikola postao svjestan da je jedini u generaciji s oštećenjem od 75 decibela. „Bio sam zadirkivan jer su tada aparati bili puno veći nego danas“, objašnjava Nikola, dodajući kako današnja tehnologija, koja mu omogućuje spajanje aparatića s mikrofonom, čini čuda za njegovu svakodnevicu.
Unatoč modernim pomagalima, društvene situacije i dalje znaju biti naporne zbog takozvanog „slušnog umora“: „Najteže mi je u restoranu ili kafiću, u zatvorenom prostoru kada svira glazba u pozadini. Najveći problem je kad moram čitati s usana. Ako netko govori iza mene ili, primjerice, u autu… čujem samo šum i teško razumijem što se govori.“
Sport kao bijeg i prednost: „Kad grmi, ja to ni ne čujem!“
Zanimljivo je kako je Nikola svoj nedostatak iskoristio na sportskom terenu. Dok bi druge buka omela, njega tišina fokusira: „Problem sa sluhom mi je pomogao da se više fokusiram na trening. To mi je postala prednost. Kad je kiša, kad grmi, ja to zapravo ni ne čujem pa sam potpuno koncentriran na ono što radim.“
View this post on Instagram
Naglašava kako se osobe s oštećenjem sluha često krivo svrstavaju: „Ja sam normalna osoba, zdrava, Bogu hvala. Mi imamo samo oštećenje sluha. Često nas uspoređuju s paraolimpijcima, ali to je nešto drugo.“
Logopedica koja je zaplakala od sreće
Za njegov besprijekoran govor zaslužna je logopedica s kojom radi od prvog razreda. „Izgradila je moje samopouzdanje i danas zahvaljujući tome mogu tečno govoriti. Sjećam se da je čak zaplakala kada sam uspio napraviti veliki napredak“, s ponosom ističe Nikola. Danas se on zna i našaliti na svoj račun: „I danas se moje društvo i cura znaju smijati kad se našalim na svoj račun. Nekad kažem da nekoga nisam čuo pa se ‘vadim’ na to. Moja cura ima puno strpljenja za mene.“
Budućnost na gradilištu i poruka mladima
Uz vrhunski sport, Nikola je uspješan student građevine. Slijedi savjet svog trenera: „Nemoj biti samo sportaš, jer jedna ozljeda može završiti karijeru.“ No, njegova najvažnija misija je inspirirati druge.
View this post on Instagram
„Bilo je teško u mlađim danima, pogotovo u osnovnoj školi. Djeca znaju biti okrutna i bilo je zadirkivanja. Danas je to postalo dio mog identiteta i imidža. Želim inspirirati što više nagluhih ljudi da se ne boje i da izađu iz anksioznosti. Mladima želim poručiti: to ste vi, to vam može pomoći, a ne odmoći. To nije ništa strašno!“
