Pobjeda etno-pop grupe Lelek na ovogodišnjoj Dori nije samo osigurala Hrvatskoj put u Beč na jubilarnu 70. Euroviziju, već je pokrenula i lavinu rasprava koje nadilaze same glazbene okvire. Dok pet talentiranih djevojaka slavi trijumf pjesme „Andromeda“, regionalni mediji fokusirali su se na autorski tim koji stoji iza ovog modernog etno zvuka.

Regionalna suradnja pod povećalom
Srpski portal Blic.rs objavio je vijest o pobjedi uz naglasak na „presedan“, ističući kako su u stvaranju pobjedničke pjesme sudjelovali srpska glazbenica Zorica Pajić Zorja i njezin suprug Lazar Pajić. Iako su glavni stupovi projekta menadžer i tekstopisac Tomislav Roso te skladatelj Filip Lacković, sudjelovanje bračnog para Pajić bilo je dovoljno da društvene mreže “izgore” od komentara.
Dok jedni u ovoj suradnji vide lijep primjer regionalne ljubavi i profesionalizma, drugi su ostali zatečeni interpretacijom da je pobjeda isključivo „njihova“. „Više je to zajednička suradnja, koga folirate?“, glasio je jedan od oštrijih komentara gledatelja koji smatraju da se uspjeh cijelog tima pokušava prisvojiti. Ipak, neosporno je da je spoj različitih glazbenih senzibiliteta stvorio recept koji je osvojio i žiri i publiku.
Tko su djevojke koje su „jauk“ pretvorile u zlato?
Iza imena Lelek kriju se Inka Večerina Perušić, Judita Štorga, Korina Olivia Rogić, Lara Brtan i Marina Ramljak. Njihova misija, započeta u rujnu 2024. godine, bila je jasna od samog početka: udahnuti novi život slavenskim korijenima i približiti etno zvuk generaciji Z. Sam naziv grupe, koji označava emotivni uzvik ili jauk, savršeno utjelovljuje njihovu estetiku koja spaja tradicijski „oj“ ton s modernom produkcijom.
Put do pobjede gradio se polako, prvo preko TikToka gdje su njihove obrade postale viralne, a potom i kroz prošlogodišnji nastup na Dori s pjesmom „The Soul of My Soul“. Tada im je pobjeda izmakla za dlaku, no ove su se godine vratile jače nego ikad. S osvojenih 173 boda (77 od žirija i uvjerljivih 96 od publike), Lelek je dokazao da autentičnost i majstorstvo u izvedbi nemaju granica.
Bez obzira na medijske naslove i pokušaje politizacije, „Andromeda“ u Beč putuje kao hrvatski adut koji slavi zajedničko nasljeđe i vrhunsku produkciju. U svijetu glazbe, baš kao i u našoj viziji, fokus ostaje na izvrsnosti koja ne poznaje putovnice.