Duo koji, kao i njihova glazba stari poput dobrog vina raspričao se o najboljim avanturama iz djetinjstva i egzibicijama na pozornici
Dva rasprodana koncerta u zagrebačkom Boogaloou još su jednom potvrdila da su Bolesna Braća tandem koji bez problema okuplja publiku svih generacija dobrih 30 godina od prvih ozbiljnijih glazbenih koraka. I dok su se hitovi poput Patriše, Čiča miča i Dame biraju orili dvoranom, večer nije prošla bez neočekivanih trenutaka – uključujući i pad Baby Dooksa usred nastupa.
- Duo koji, kao i njihova glazba stari poput dobrog vina raspričao se o najboljim avanturama iz djetinjstva i egzibicijama na pozornici
- Gimnastika spašava stvar
- Publika zna tekstove – i to nije samo ona “stara”
- Manje nastupa, više kvalitete
- Mobiteli na koncertima? Nema problema
- Nostalgija? Jedino kad se spomene Trst
„Živci su se smirili, ali tijelo još ne“, priznao je kroz smijeh dan nakon prvog koncerta. „Pao sam preko monitora i cijelu noć sam ledio nogu.“ Srećom, više je stradao ego nego noga, a situacija se brzo pretvorila u još jednu anegdotu, u bogatoj karijeri kultnog zagrebačkog dua.
Gimnastika spašava stvar
Dapače, Davidu se to u rezime piše kao dodatna vještina, uz voice over-e sad je kaskader u nastajanju, uz dugogodišnje “treniranje gimnastike”.
„Bio sam spreman, skoro sam napravio salto prema naprijed. Usred koncerta. Čudo da to još nitko nije stavio na društvene mreže“, dodaje.
Publika zna tekstove – i to nije samo ona “stara”
Iako su oduvijek imali vjernu bazu fanova, ono što ih danas posebno veseli jest mlađa publika u prvim redovima.
„Klinci od 15, 16, 17 godina znaju sve tekstove, i to ne samo singlove nego i stvari sa strane. To nije šok, to je baš lijepo za vidjeti“, kaže Dooks.
Dodaje i da se kondicijski osjećaju “top”, jer – kako kažu – na tome rade već 50 godina.
„Naučili smo najviše padati još u srednjoj školi.“ – priznaje Petar.
Manje nastupa, više kvalitete
Bolesna braća ne nastupaju često, ali to je, kažu, dijelom svjesna odluka.
„Nismo fanovi kvantitete nego kvalitete. Kad puno nastupaš, publika te se zasiti. Mi radimo dosta stihijski – dođeš, vidiš publiku i to je to.“
Mobiteli na koncertima? Nema problema
Dok neki izvođači negoduju zbog podignutih mobitela, Baby Dooks i Bizzo nemaju ništa protiv.
„Nekad su to bili upaljači, danas su mobiteli. To ti je još i promo. Dok god je publika živa i daje feedback, sve je super.“ Čak i kad uhvate trenutke kao pad na pozornici.
Nostalgija? Jedino kad se spomene Trst
Iako publika često njihove pjesme povezuje s nostalgijom, oni se s tim ne identificiraju.
„Mi se uopće ne smatramo nostalgičnima. Bavimo se muzikom cijeli život, samo mijenjamo planove.“, kažu.
Ipak, kroz priče o Trstu, švercanju traperica i limenkama Cole dečki su se u sekundi vratili u djetinjstvo i neke od najboljih dana kakve klinci danas nimalo ne “kuže”.
“Trst je nama urnebesno smiješno, a mali te gleda u čudu.” – kaže razočarano Dooks.
“Nama je to bio šou program za dizanje u 4 ujutro na bus tamo si u 6 čekaš da se u 8 otvori dućan.” – prisjeća se Bizzo.
“Onda je bilo najjače vraćaš se s babama i pred granicu baba doleti – mali evo ti 20 traperica jer ona ima sto i onda mi moramo za babu švercat neku babu koju prvi put vidiš, pa petarde, skrivene baklje…a Cola u limenci u Trstu…”
Što su imali za reći o “nekim novim klincima” na sceni, kako se snalaze s novim riječnikom generacije Z, žale li za “američkim snom” i kakav odnos imaju sa svojim tinejdžerima kod kuće, pogledajte u video prilogu.
