U sjeni političkog “rata” između Vlade i Grada Zagreba, jedno se ime neprestano spominjalo – Hrvatske ruže. Iako je šira javnost za njih čula tek u kontekstu “otkazanog” dočeka, ovaj bend stoji iza stihova koje naši rukometaši pjevaju u svlačionici, na terenu i u autobusima. No, pitanje koje je sinoć zapalilo Hrvatsku glasi: Kako je bend koji pjeva njihovu himnu postao nedovoljan za njihovu proslavu?
Hrvatske ruže nisu tipični estradni projekt. Bend je osnovao legendarni tekstopisac Nenad Ninčević 2023. godine, u trenucima teške životne i zdravstvene borbe. Nakon gubitka dijelova oba stopala i okretanja vjeri, Ninčević je napisao pjesmu “Kardinale” posvećenu Alojziju Stepincu. Budući da nitko drugi nije imao hrabrosti ili interesa izvesti tu pjesmu, osnovao je vlastiti sastav.
Ipak, njihov najveći uzlet dogodio se suradnjom s Markom Perkovićem Thompsonom. Pjesma “Ako ne znaš šta je bilo” nastala je doslovno preko noći. Ninčević je poslao tekst Thompsonu, a ovaj je demo snimku snimio – u ormaru. “Snimio sam u ormaru da ne probudim djecu”, rekao je tada Marko, ne sluteći da će ta “snimka iz ormara” postati neslužbena himna generacije.
Plan Tomislava Tomaševića: Himna bez njezina autora
Gradonačelnik Tomašević imao je jasnu viziju: na Trgu će svirati Zaprešić Boysi i Hrvatske ruže. Plan je bio da Ruže izvedu upravo “Ako ne znaš šta je bilo”, pjesmu koju rukometaši obožavaju. No, tu je nastao kuršlus.
Rukometaši nisu htjeli slušati “obradu” ili prateći bend; htjeli su original. Inzistirali su na Thompsonu, čovjeku koji je toj pjesmi dao glas i karakter. Tomaševićev pokušaj da Ruže iskoristi kao zamjenu za Thompsona (zbog gradskih pravila o zabrani određenih pozdrava) igrači su doživjeli kao cenzuru svog identiteta. Za njih Hrvatske ruže, unatoč Ninčevićevom majstorstvu, nisu bile dovoljno “jake” da ponesu emociju proslave bez glavnog aktera.
Zašto Ruže nisu bile dovoljne?
Ministar Tonči Glavina bio je oštar: “Vlada kaže ‘da’ sportu i domoljubnim pjesmama”. Problem s Hrvatskim ružama nije bio u njihovoj kvaliteti ili domoljublju – dapače, oni su autori emocije, već u činjenici da su postali pijun u političkoj igri.
Rukometaši su svojim bojkotom gradskog dočeka poslali jasnu poruku, Hrvatske ruže su tako, ni krive ni dužne, ostale u procjepu između onoga što je Grad smatrao “prihvatljivim” i onoga što je reprezentacija smatrala “stvarnim”. Nakon otkazivanja objavljeno je da će doček ipak biti održan, ali u organizaciji vlade i HRS-a. Ministar turizma i sporta Tonči Glavina poručio je da je potez Grada neprihvatljiv. “Grad Zagreb je rekao ‘ne’ sportu, rukometašima, narodu i proslavi naših vrhunskih sportski uspjeha. To je nama neprihvatljivo, jako smo tužni. Vlada voli sport i kaže ‘da’ sportu, ‘da’ rukometašima, narodu, hrvatskim domoljubnim pjesmama”, rekao je Glavina te najavio doček na Trgu i pozvao građane da dođu. Glavina je dodao da će vlada ispuniti želje rukometaša, a Thompsonov tim potvrdio je da su dobili poziv HRS-a i da dolaze.
