25. siječnja 1981. u Prilepu u Makedoniji rođen je Toše Proeski. Pjevač koji je bio i ostat će jedna od najvećih zvijezda regije, ali i glas u kojem su se ljudi prepoznavali, bez obzira na granice. Da nije tragično nastradao 16. listopada 2007. u prometnoj nesreći kod Nove Gradiške, Toše bi danas slavio 45.rođendan!
Priče o Toši često počinju gotovo nestvarno, kao scene iz filma. Desetogodišnjak pred publikom, ”Ave Mari” i trenutak u kojem se prostor utiša jer svi odjednom shvate da slušaju nešto jednako lijepo kao i ispunjavajuće. Već s petnaest godina ulazi ozbiljnije u svijet popa, nastupa na Makfestu, gradi put u Sjevernoj Makedoniji, a ubrzo započinje suradnje koje ga vode prema pjesmama koje će pamtiti svi! Publiku je osvojio singlovima poput “Usne na usnama” i “Sunce u tvojoj zlatnoj kosi”, a 1999. objavio je svoj prvi samostalni album.
Do početka 2000-tih Toše više nije bio ”njihov” ili ”naš” – postao je svima poznat. Turneje, pune dvorane u Srbiji, Crnoj Gori i BiH, pa onda i u Hrvatskoj i Sloveniji. Njegove pjesme su putovale prije njega, a gdje god bi došao, dočekala bi ga ista slika – ljudi koji pjevaju kao da se brane od vlastitih emocija.
Nakon Eurosonga 2004. dodatno se otvaraju vrata cijele regije. Te iste godine snima duet s Tonijem Cetinskim ”Lagala nas mala”, pjesmu koja će u Hrvatskoj postati jedna od onih koje se ne ”slušaju” nego žive. Uslijedio je među ostalim i album na hrvatskom jeziku, ”Dan za nas”.
U javnosti je izgledao kao netko kome sve ide lako – osmijeh, publika, hitovi, putovanja, reflektori. A onda je priznao ono što mnogi nikad ne izgovore – da je popularnost teret te da godinama nije mogao mirno prošetati gradom i gledati izloge kao ”običan” čovjek. Da ga je mašinerija stavila u bubanj iz kojeg nema povratka.
Posljednji intervju dao u emisiji ”Vrteleška” 15. listopada 2007., samo nekoliko sati prije tragedije. U jesensko jutro 16. listopada 2007. stigla je vijest koju nitko nije očekivao. Toše Proeski poginuo je u prometnoj nesreći na autocesti kod Nove Gradiške. Imao je samo 26 godina.
Njegov album na engleskom jeziku “The Hardest Thing”, objavljen posthumno, kao podsjetnik da je ostalo još pjesama koje je trebao otpjevati i života koji je trebao živjeti. Jer Toše nije bio samo glas. Bio je toplina. Bio je onaj rijedak tip zvijezde koji, uz sve hitove i obožavatelje, ostajao skroman, vjeran vjeri i obitelji. Kolege su ga voljele, ljudi su mu vjerovali, a publika ga nije doživljavala kao ”nedodirljivog”, nego kao svog.
