U svijetu koji nas od malih nogu uči da životni put svake žene mora završiti slikom sretne obitelji, psa i kuće s bijelom ogradom, svako odstupanje od tog scenarija često se dočekuje s podignutom obrvom. Voditeljica Antonija Blaće, koja je već 17 godina u sretnom braku s Hrvojem Brlečićem, ovih je dana u podcastu Ide Prester otvorila dušu o temi o kojoj se u našem društvu još uvijek govori šaptom ili s dozom osude, o životu bez djece i vječitom pitanju: “Kad će?”
View this post on Instagram
Pitanje koje zvuči kao ubod ispod rebara
Antonija priznaje da samu radoznalost okoline ne doživljava kao zlu namjeru. Za mnoge je to najprirodnija stvar na svijetu koju pitaju usput, uz kavu, ne razmišljajući o težini tih riječi. No, granica se prelazi onog trenutka kada radoznalost postane presuda. “Što ti sve vrijedi kad nemaš djecu”, komentar je koji je voditeljicu izbacio iz takta, podsjetivši nas na surovu istinu: društvo još uvijek često ženu doživljava isključivo kroz njezinu reproduktivnu ulogu. Kao da svi njezini uspjesi, dobrota, talenti i ljubavi gube na značaju ako u njezinu naručju nije beba.
View this post on Instagram
Bitka koju ne vidimo i ožiljci koje ne brojimo
Ono što Antonija naglašava, a što bi svatko od nas trebao upamtiti prije nego što postavi to sudbonosno pitanje, jest da nikada ne znamo što se događa iza zatvorenih vrata. Iza jednog mirnog “ne planiramo” ili “još nije vrijeme” mogu stajati godine bolnih pokušaja, neprospavanih noći zbog neuspjelih potpomognutih oplodnji, zdravstvenih borbi ili teških osobnih odluka. Pitati ženu “kad će djeca” bez ikakvog osjećaja za njezinu privatnost je kao da hodate kroz tuđe srce u blatnjavim čizmama. Možda ta žena upravo tuguje, možda je odustala jer više nije imala snage ili je jednostavno izabrala drukčiji, ali ništa manje vrijedan put.
View this post on Instagram
Vrijednost žene ne mjeri se ginekološkim nalazom
Poanta nije u tome da se o majčinstvu nikada ne smije pričati, već da se prestane s osuđivanjem onih koje majke nisu, bilo to njihovim izborom ili igrom sudbine. Nitko ne pita za ekonomske razloge, nitko ne pita može li partner imati djecu, nitko ne ulazi u dubinu nečijeg života, a ipak si daju za pravo “zabiti nož u srce”. Antonijina poruka je snažan podsjetnik svim ženama koje se bore s ovim pritiskom: vaša vrijednost je neupitna. Vi ste kćeri, prijateljice, partnerice, kreativke i predivna ljudska bića, bez obzira na to piše li u vašem kartonu majka ili ne. Život je previše slojevit da bismo ga mjerili samo jednim mjerilom.
