Ratovi, nasilje, nepravde, siromaštvo, bolesti… Nastavite niz. Svakodnevno smo bombardirani naslovima iz crnih kronika i vijestima koje ostavljaju osjećaj nemoći i straha. U svijetu u kojem se čini da je empatija postala rijetkost, a solidarnost iznimka, lako je izgubiti vjeru. Vjeru u ljude, u dobrotu, pa čak i u sam život. No zato postoji i druga strana medalje – oni koji podsjećaju da nada ipak nije nestala. Oni koji ne samo da vjeruju u dobrotu, nego je svakodnevno i žive.
Bruno Lerotić i njegova zajednica poznata kao Team Nenormalni upravo su takav tihi, uporan i nenametljiv podsjetnik koji već godinama iz sjene dokazuje da dobri ljudi nisu nestali, samo su, nažalost, često glasniji oni drugi. I dok jedni šire strah i podjele, oni skupljaju ljude oko jedne jednostavne ideje – pomoći onima kojima je najpotrebnije.
Bruno nije običan volonter. Nije političar, nije korporacija, niti institucija. On je čovjek koji je svoj glas na društvenim mrežama pretvorio u alat za širenje dobrote i empatije. Njegove objave ne viču, ne manipuliraju i ne obećavaju čuda, one samo pozivaju na ljudskost. I upravo je zato odaziv golem. Tisuće, često anonimnih, ljudi ujedinjuje se kako bi pomogli potpunim strancima.
Svoj je Instagram profil pretvorio u platformu solidarnosti gdje svaka od njegovih trenutačnih 1900 objava znači šansu za novi početak nekome tko je izgubio nadu. S gotovo 70 tisuća svojih ˝vojnika˝, kako ih od milja naziva, koji prate njegove pozive za pomoć, njegova mreža dobrote neprestano se širi, a svaki uspjeh iznova nadmašuje očekivanja. Ono što je počelo kao skromni poziv, pretvorilo se u lavinu nesebične pomoći koja je pokazala snagu zajedništva.
Ono što pokreće Brunu i njegov tim nije slava niti želja za priznanjem. To je jedna sasvim obična, ali u današnje vrijeme rijetka emocija – empatija. Sposobnost da ˝uđeš˝ u tuđe cipele. I zapitaš se kako možeš pomoći. I upravo zbog toga, njihove priče svijet čine toplijim mjestom. U vremenu kad se lako može sumnjati u druge, Bruno i njegova zajednica podsjećaju nas na to da svaka velika promjena počinje malim gestama. A rezultati su opipljivi i neosporni. U jednoj od najvećih humanitarnih akcija, za prerano rođene bebe, one najmanje i najranjivije među nama, njegova je ˝vojska dobrote˝ u svega nekoliko dana prikupila novac koji je bio potreban za bolničku opremu koja doslovno spašava živote. Nisu to bile tek neke apstraktne brojke i iznosi, nego inkubatori, respiratori i nada za roditelje koji prolaze kroz najteže trenutke svog života. A da se pomoć ne mjeri samo u velikim iznosima dokazali su u akciji u kojoj su za više od tisuću djece iz socijalno ugroženih obitelji prikupili sav potreban školski pribor i priliku da barem taj dio djetinjstva prožive bez srama i straha. Za nekoga je to tek bilježnica i ruksak, no za nekoga osjećaj da nije zaboravljen.
Kroz brojne akcije, od pomoći obiteljima na rubu egzistencije do podrške bolesnima i najranjivijima, prikupljene su stotine tisuća eura, a iza tih brojki stoje stvarni ljudi i stvarne sudbine. Roditelji koji su prvi put nakon dugo vremena mogli mirno spavati. Djeca koja su dobila šansu. Ljudi kojima je vraćena vjera u druge ljude. A s druge strane stoji Brunin ˝Team Nenormalni˝ – volonteri, prijatelji, donatori i obični ljudi koji nesebično daju vrijeme, energiju i resurse kako bi svijet učinili boljim mjestom. Korak po korak, donaciju po donaciju. Ljudi koji su odlučili biti ˝nenormalni˝ u svijetu u kojem je ravnodušnost postala normalna. Nema reflektora, nema velike buke, samo rad, upornost i zajedništvo.
U vremenu kad se čini da je lakše okrenuti glavu nego pružiti ruku, Bruno Lerotić i njegova ekipa rade upravo suprotno. Bruno je jedan sasvim običan dečko iz kvarta za kojeg na prvi pogled vjerojatno nikad ne biste pomislili da upravo on stoji iza brojnih humanitarnih akcija, a pritom je toliko samozatajan i skroman da se sustavno odbija pojavljivati u medijima i u prvi plan gura svoj Team Nenormalnih na koji je toliko ponosan. A oni nas podsjećaju da dobro ne mora biti glasno da bi bilo snažno. Da jedan čovjek može pokrenuti tisuće. I da, unatoč svemu što se događa oko nas, vrijedi vjerovati u ljude. Jer ponekad je upravo ta vjera ono što nekome spasi život.
